Euforija, smijeh, radost, zajedništvo, riječi su koje bi donekle mogle da opišu jedan 25. maj u životu (nekadašnjih) Jugoslovena – Dan mladosti. Za mnoge najradosniji dan u godini, dan kada se slavilo rođenje predsjednika Savezne Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josipa Broza Tita.
Za sagovornike „Dana”, Dan mladosti je jedna od najljepših stranica njihovog života. Nositi ili primiti Štafetu mladosti, kažu, bila je privilegija i čast. Takav osjećaj je nemoguće ponovo doživjeti, a sjećanje na dan kada je cijela Jugoslavija proslavljala rođendan svog doživotnog predsjednika živo je i traje i danas, makar za priču budućim pokoljenjima.
Poslanik u Skušštini Crne Gore Miodrag Vuković može se pohvaliti činjenicom da je prvi Jugosloven kojem je godinu dana nakon Titove smrti uručena Štafeta mladosti. Kao tadašnjem predsjedniku Omladine Jugoslavije Vukoviću je pripala čast da iz lože u kojoj je 40 godina sjedio Josip Broz, na stadionu JNA u Beogradu, pozdravi 70.000 ljudi koji su i nakon maršalove smrti naslavili da njegov rođendan slave jednakim žarom, kao i za njegova života.
Vuković je kazao za „Dan” da su prošle 34 godine od tog 25. maja 1981. godine kada je kao predsjednik Omladine Jugoslavije primio Štafetu mladosti na stadionu JNA u Beogradu pred 70.000 ljudi.
– Nijesam bio u prilici prije toga da predsjedniku države Josipu Brozu predam štafetu niti sam bio jedan od mnogih mladih ljudi koji su to radili. Ja sam prvi Jugosloven kojem je nakon Tita uručena štafeta na stadionu JNA. Broz je umro 4. maja 1980. godine, a štafeta je uobičajno i te godine išla kroz Jugoslaviju i zaustavila se upravo kada je objavljena vijest da je Tito umro. Štafetu smo nas osam predsjednika Omladinskih organizacija tadašnjih republika i pokrajina položili na odar predsjedniku u tadašnjoj Saveznoj skupštini. Godinu između njegove smrti i godišnjice u tadašnjim državnim i političkim strukturama u Beogradu vodila se rasprava da li da se nastavi manifestacija, jer više nije bilo čovjeka za koga su je omladinci iz Kragujevca 1940. i neke godine organizovali povodom njegovog rođendana. Ipak, odlučeno je da štafeta krene – prisjeća se Vuković.
Prema njegovim riječima, štafeta je 1981. godine krenula iz Podgorice odakle ju je on i pozdravio kao predsjednik Omladine Jugoslavije. Iste godine pripala mu je čast da je i primi u Beogradu.
– U to vrijeme vodila se polemika kome da se preda štafeta na manifestaciji na stadionu JNA – da li predsjedniku predsjedništva, koje je na funkciji zamijenilo Tita, ili predsjedniku Omladine. Dugo se vodila rasprava i na kraju je odlučeno da se štafeta uruči predsjedniku Omladine Jugoslavije, pošto je u pitanju Omladinska štafeta. Tako se desilo da sam ja i ispratio štafetu na njen put kroz Jugoslaviju i primio je na stadionu JNA. To je prva godina poslije Titove smrti, prva štafeta koja se uručuje nekome, a da to nije Josip Broz. Bila je primjetna euforija svojstena za to i kasnija vremena, sve se slilo u jednu ideju da se nastavi Titovim putem. Manifestacija je bila više nego fantastična, preko 70.000 ljudi na stadionu, 10.000 mladih ljudi iz svih republika i pokrajina koji su vježbali na terenu. Ja sam tada sjedio u svečanoj loži kao predsjednik Omladine, na mjestu gdje je prethodnih 40 godina sjedio Josip Broz Tito – prisjeća se Vuković.
Funkcioner Socijalističke narodne partije (SNP) Radojica Radojević jedan je od nosilaca Štafete mladosti kroz tadašnji Titograd. Svojevremeno je, kaže, bio angažovan u rukovodstvu Omladinske organizacije Titograda i Crne Gore, a kasnije i u drugim društveno-političkim organizacijama. Navodi da se sa radošću sjeća tog vremena i najljepših dana.
– Učestvovao sam na 14 saveznih radnih akcija i nosilac sam 13 udarničkih značaka. U tom periodu, kao mlad čovjek, ukazom predsjednika odlikovan sam Ordenom rada sa zlatnim vijencem, a prilikom služenja vojnog roka odlikovan sam Medaljom za vojne zasluge. Dobitnik sam i najvećeg omladinskog priznanja – Diplome 14 .septembar. Sve to se dešavalo u jednom vremenu, za mene divnom i rado se sjećam prelijepih trenutaka mladosti. Nas mlade tog vremena posebno srećnim činila je proslava 25. maja – Dana mladosti koji je bio praznik SFRJ. Na taj dan mladi iz cijele bivše Jugoslavije Titu su predavali Štafetu mladosti kao simbol bratstva i jedinstva i predanosti tekovinama narodnoslobodilačkog rata. Prva štafeta mladosti krenula je iz Kumrovca, rodnog mjesta druga Tita, a svake naredne godine iz drugog mjesta, iz druge republike, obilježavajući datume događaja iz istorije jugoslovenskih naroda i narodnosti. Štafetne palice nošene su širom Jugoslavije po nekoliko mjeseci unaprijed utvrđenim maršrutama, dok im je zajednički elemenat bila petokraka ili buktinja u vrhu. Štafeta mladosti nosila je pozdrave – pismo Titu od omladine Jugoslavije, podržavala njegovu požrtvovanost za dobro zemlje i poželjela dug život i uspješan rad u budućnosti – objašnjava Radojević.
Osamdesetih godina prošlog vijeka, kako dodaje, bio je u užem rukovodstvu mladih Titograda, i sjeća se 25. maja i dolaska Štafete mladosti u Podgoricu.
– Pored savezne štafete, u našem gradu nosili smo i lokalne štafete, kojë bi se predavale rukovodstvu mladih grada. Svaka životna sredina, radna organizacija ili kolektiv priređivali su toga dana razne svečanosti posvećene prazniku. Štafetu su po običaju nosili najbolji radnici, istaknuti omladinski rukovodioci, najbolji studenti i đaci. I ja sam bio jedan od nosilaca Štafete mladosti u našem gradu, a centralni doček bio je organizovan na Trgu Ivana Milutinovića. Za mene je to bila velika čast i priznanje kao što je inače bila čast za svakog pionira, omladinca i građanina da nosi Titovu štafetu. Nosioci na važnijim etapama birani su po nacionalnom ključu i to je značilo jak politički podsticaj njihovoj budućoj karijeri. Na putu do odredišta štafeta je pokrivana jakim policijskim obezbjeđenjem i praćena u svim medijima. U svim većim naseljima kroz koje je štafeta prolazila pripremana je svečana pozornica na kojoj su se nalazili najzaslužniji bor‑ci i najviši funkcioneri tog područja, držani prigodni govori i recitali, vijorile se trobojke, nastupali horovi i solisti, a narod se veselio... Sve je to trebalo doživjeti, bilo je veličanstveno – uvjerava Radojević.
Bivši direktor Dječjeg saveza Miloš Milić rado se sjeća Dana mladosti i volio bi da se ta manifestacija zadržala do danas i da su njegovi unuci u prilici da prisustvuju veličanstvenoj proslavi. Prisjeća se da je štafeta išla iz republike u republiku, iz grada u grad i da je na svakom koraku izazivala oduševljenje i radost građana tadašnje Jugoslavije.
A.T.
U Titovom rodnom mjestu
obilježen Dan mladosti
Više od 6.000 poštovalaca predsjednika nekadašnje SFRJ Josipa Broza Tita, među kojima je bio i bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, okupilo se u njegovom rodnom mjestu Kumrovcu, na obilježavanju nekadašnjeg Dana mladosti, koji se u SFRJ 25. maja slavio u čast Titovog rođendana.
Na svečanosti ispred Titove kuće, Mesić, koji je i počasni predsjednik Saveza antifašista Hrvatske, poručio je da pravu istinu treba prenositi generacijama koje dolaze i upozorio da će Evropa biti u velikim problemima ako na vrijeme ne shvati i ne spriječi „galopirajuću fašizaciju u Evropi”, prenosi RTS.
Načelnik Opštine Kumrovec Dragutin Ulama rekao je da je se „velika istorijska ličnost rodila u mjestu od 300 stanovnika” i poručio da Kumrovec želi da se pozicionira kao mjesto prijateljstva, mira i saradnje među narodima u regionu i Evropi.
Poslednju predala Sanija Hiseni
Kako se prisjeća Radojica Radojević, poslednju štafetu na stadionu JNA u Beogradu 1979. za 87. rođendan Titu predala je omladinka Sanija Hiseni.
– Štafeta mladosti za Titov 88. rođendan prekinuta je njegovom smrću 4. maja 1980. godine, ali je manifestacija nastavljena narednih godina kao simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu, sa porukom „I poslije Tita–Tito”. Poslednju štafetu 1987. godine pratio je skandal, pa je prekinuta jer se ispostavilo da je idejno rješenje ljubljanskih dizajnera plakata i štafete nazvano „Novi kolektivizam” prepravljena kopija nacističkog plakata „Treći Rajh” Riharda Klajna – ukazuje Radojević.