Tužilaštvo BiH formiralo je predmet u vezi sa ratnim zločinom nad srpskim stanovništvom u selima Šapići, Prijemet i Trojan u opštini Čajniče, koji je počinjen 14. februara 1993. godine. Među optuženima su osmorica državljana Crne Gore i to Džafer i Samir Bungur, Džemo Bavčić, Sejfo i Šefko Osmanagić, Ešref Bungur, Suad i Jusuf Moćević. Više informacija u vezi sa ovim predmetom u Tužilaštvu BiH nijesu mogli da saopšte.
U Čajniču je ubijeno 258 civila, a tužilaštvo raspolaže dokazima da su u zvjerskim likvidacijama, odvođenju u zarobljeništvo, silovanjima i izlaganju torturi, učestvovala lica sa područja Bukovice, u opštini Pljevlja.
Protiv osmorice muslimana iz Pljevlja policija iz Čajniča podigla je krivične prijave 1993. godine, zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Osmorica Pljevljaka su osumnjičena da su 14. februara 1993. godine, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, naređivali napad na civilno stanovništvo i civilna naselja, vršili ubistva, neljudski postupali i protivzakonito odvodili ljude u koncentracione logore.
– Istragu u ovom predmetu vodilo je tužilaštvo Crne Gore, a sada je predmet u nadležnosti Tužilaštva BiH – potvrđeno nam je iz više izvora.
U zoru 14. februara 1993. godine, s teritorije Crne Gore iz pravca sela Bukovica pripadnici tzv. Armije BiH napali su nezaštićena sela Trpinje i Šapići u opštini Čajniče. S leđa, odakle su Srbi, mještani čajničkih sela, najmanje očekivali. Muslimanski vojnici prethodno su prošli kroz slabo povezane položaje Vojske RS i prešli na teritoriju Crne Gore, gdje su ih dočekali muslimani iz Bukovice. Mnogi od njih i sami su tog dana obukli uniformu tzv. Armije BiH. Iskaz zarobljenih vojnika tzv. Armije BiH potvrđuje pomoć i učešće muslimana iz Bukovice u Crnoj Gori u napadu na Čajniče. I transkripti razgovora, koje je u knjizi „Državna tajna” objavio Semir Halilović, sin ratnog komandanta tzv. Armije BiH, Sefera Halilovića, jasno dokazuju da su u pokolju srpskog civilnog stanovništva u čajničkim selima, učestvovali crnogorski državljani muslimanske nacionalnosti iz Pljevalja. U dokumentima koje je objavio Halilović precizno je navedena naredba kako treba izvesti napad u Čajniču, preko Crne Gore, ko su bili saradnici iz pljevaljske Bukovice i kako je uz njihovu pomoć izbjegnut susret sa graničarima Vojske Jugoslavije.
Ljudi koji su preživjeli ove događaje tvrde da je muslimanska vojska znala odziv i lozinku, koja se koristila u komunikaciji između pripadnika Vojske Jugoslavije, koji su bili na granici sa Bosnom, i pripadnika Vojske Republike Srpske, koja je upravo promijenjena 13. februara 1993. godine dan uoči zločina. Smatraju da je u Vojsci Jugoslavije bila „krtica“, koja je odala lozinku ili je prodala muslimanskim snagama.
Blaško Popović iz sela Trpinja, nastanjen u Čajniču, jedan od svjedoka napada muslimana na srpska sela u opštini Čajniče, medijima je ispričao je detalje događaja.
– Prvo smo vidjeli da je zapaljena kuća Radeta Pijevića, kuća je gorela navrh sela Šapići. Tamo je bilo naše rodbine i male djece. Dogovarali smo se kako da izvučemo naše ljude iz Šapića. Pošto je muslimanska vojska zapalila više kuća u Šapićima, mještani obližnje Trpinje, u strahu od pokolja organizovano su napustili selo. Krenuli su preko Hanine do Ponikava, gdje su ih muslimanski vojnici sačekali pucnjavom i ubili Dušanku Mašić (50). Na istom mjestu ubijen je i trinaestogodišnji Željko Mašić, koji je nakon ranjavanja masakriran, a ubijen je i Miroslav Krnojelac (54), koji je vozilom Hitne pomoći naišao ispred muslimanske zasjede. Zaklan je Trifko Dačević (66), a pronađena su i masakrirana tijela Dušana Čevića, Duška Katana, Boža Dačevića, Stanojke Dačević, Steva i Vučka Kovačevića. Svi su ubijeni iz vatrenog oružja, a kasnije su njihova tijela izmasakrirana.
Muslimanska vojska je prvo izvršila oružani napad na selo Šapići, i tom prilikom zapalila kuće Rajka i Miloša Pijevića. Nakon toga, ispred kuće su ubili Rajka i Darinku Pijević, staru oko 70 godina. Ja sam svjedok da je bilo oko 500 muslimanskih vojnika. Oni su prošli pravcem pljevaljskih sela Moćevići, Kruševci, Bunguri prema mjestu Ilijina Stijena i Debelo Brdo. Zatim su otišli u Ljepu Ravan prema Ribaricama, u bukovu šumu, pa se dalje povukli prema Bavčić rijeci, na crnogorsko-bosansku granicu – svjedočio je Popović.
D.ŽIVKOVIĆ
Video-zapisi zločina
O zločinima u Čajniču, u Skupštini Crne Gore govorio je Andrija Mandić, lider Nove srpske demokratije. On je u skupštinskoj sali pokazao DVD sa video-zapisom zločina nad Srbima iz Čajniča koji su počinili crnogorski državljani muslimanske nacionalnosti. Pored filmskog materijala, Mandić je pred kamerama poslanicima pokazao i dokumenta – zvanični dopis tadašnje Stanice javne bezbjednosti Čajniče, od 19. februara 1993. godine, Centru bezbjednosti Pljevalja – u kojem ih obavještavaju da je 38 osoba iz opštine Pljevlja „počinilo genocid nad srpskim življem u selima Trpinje, Šapiće i Ponikve” i zahtijevaju da ih „pronađu i liše slobode”.
Policija da se izvini
Savjet za građansku kontrolu rada policije u kontinuitetu pruža podršku svim komemorabilnim aktivnostima koji doprinose odavanju počasti i sjećanja na sve žrtve, ali i unapređenju kredibiliteta i povjerenja u ključne nacionalne servise kakav definitivno jeste policija, saopštio je predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković povodom 23 godine od deportacije BiH izbjeglica iz Crne Gore.
– U tom kontekstu, a povodom obilježavanja godišnjice deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (BiH), Savjet za građansku kontrolu rada policije podsjeća na svoj odnos prema tranzicionoj pravdi i na svoje tekovine u vezi sa procesom suočavanja policije s sopstevnom prošlošću. Savjet podsjeća da je maja 2012. godine, postupajući po sopstvenoj, ali i inicijativama civilnog društva, usvojio i uputio direktoru Uprave policije preporuku da na odgovarajući način građanima i javnosti uputi izvinjenje zbog učešća policijskih službenika u kršenju ljudskih prava u prošlosti kao i zbog nezakonitog hapšenja i deportacije izbjeglica iz Crne Gore – rekao je Zeković.
Žrtve
Tog krvavog 14. februara 1993. godine ubijeni su Dušanka i Željko Mašić, Božo, Stanojka i Trifko Dačević, Miroslav Krnojelac, Duško Katana, Dušan Čokorilo, Darinka Pijević, kao i Vučko i Stevo Kovačević. Istog dana na ovom pograničnom delu likvidirani su i Dušan i Rajko Pijević, Vukosav Ristanović, Zdravko Vuković, Milan Vujović, Ratko Krezović, Radovan Stanišić, Aleksa Tanasković, Todor Janjić, Mirko Lasica, Mlađen Drakula, Nikola Pljevaljčić i Vladislav Đuković. Polka Mašić je poslije zarobljeništva i razmjene, nakon četiri mjeseca, preminula od posledica fizičke torture u Ratnom zatvoru u Goraždu.