Ćirilica se držala i opstajala na sppskom govornom području kao pismo tri konfesije. Njom su pisali i katolici i muslimani i pravoslavni sve do dolaska Austrije u Bosnu 1878. godine. Austrijanci primjenjuju strategiju kojom bi srpski faktor na teritoriji Bosne bio eliminisan. Tada oni prvi put u školama dijele djecu prema pismu, pa katolička i muslimanska uče na latinici, a srpska na ćirilici. To je prva podjela gdje se pismo uzelo kao stroga identitetska diobena linija. Poručivalo se da ćirilica pripada samo Srbima, kazao je Veselin Matović, predsjednik Aktiva otpuštenih profesora iz Nikšića i urednik časopisa „Slovo”.
Na tribini ,,Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, posvećenoj svetim Ćirilu i Metodiju, on govorio o položaju ćirilice nekad i sad.
- Borba između ćirilice i latinice je borba između dva duha, dva identiteta, između istoka i zapada. Sociolingvisti tvrde da pismo ne mora biti komponenta identiteta. Za primjer navode evropske narode, gdje svi pišu latinicom, Njemci, Francuzi, Španci... To njima ne znači ništa. Ali, ovdje na Balkanu, pismo jeste prevashodni identitetski znak. Čak prva odrednica, nekada i važnija od samoga jezika - naveo je Matović.
On je činjenicu da se danas veliki broj Srba koristi latinicom objasnio pomodarstvom. Osvrćući se na položaj ćiriličnog pisma u Crnoj Gori Matović je istakao zvanične podatke iz 1985. godine koji ukazuju da je na ćirilici štampano sve sem tri periodična časopisa.
- Crna Gora je bila najćiriličnija republika u bivšoj Jugoslaviji, čak ćiriličnija od Makedonije - kazao je Matović.
Pjesnikinja Milica Kralj, urednica tribine ,,Riječ” i ujedno moderator večeri, podsjetila je na istorijske momente u životu Ćirila i Metodija, kao i na nastanak ćirilice.
- Život i djelovanje solunske braće Ćirila i Metodija predstavlja istorijsku trajnu osnovu, nesporni i neuporedivi temelj, koji se nastavlja životom i radom Svetog Save - kazala je ona.
Spomenici Ćirilu i Metodiju nalaze u Beogradu, Ohridu, Olomucu u Češkoj, Hanti Mansijaku u Rusiji, u centru Pazarčika u Bugarskoj, kao i ukrajinskom gradu Mukačevu, podsjetila je Milica Kralj.
Srpskim jezikom govorili su i pisali svi crnogorski vladari, od Đurađa Crnojevića, Svetog Petra Cetinjskog i Njegoša do kralja Nikole. Države nastaju i nestaju. Jezik ostaje, i ne može se mijenjati i prepravljati svakom promjenom i prepravkom države. Podsjetimo se i činjenice da svi napadi na jezik imaju jednu konstantu, a to je da se dešavaju u vremenima okupacije – zaključio je književnik Đorđe Brujić. A.ĆUKOVIĆ
Crnogorački ili crnogorski
Književnik Đorđe Brujić je citirao prof. dr Radmila Marojevića koji je kazao: ,,Novokomponovani jezik ne zovu crnogorački, tj. ,,jezik Crnogoraca” (ne izvode ga od etnonima), nego crnogorski, ,,jezik Crne Gore” (izvode ga od toponima). A Crna Gora je ime dobila po crnogoričkoj šumi koje više nema, tako da bi naziv crnogorski jezik bio besmislen. To bi značilo da je to jezik koji se govori po šumama i gorama (naše zemlje ponosne)”.