U Domu na Rsojevici u Danilovgradu do 6. juna domaća publika moći će da pogleda samostalnu izložbu Nikole Vujoševića, priznatog crnogorskog slikara. Postavku čine radovi novijeg datuma, a među njima i dalje dominiraju motivi Morače i Platija, koji su dominantni u stvaralačkom opusu ovog umjetnika koji traje već 70 godina. Vujoševiću je ovo 25. samostalna izložba, što u Crnoj Gori i zemljama regiona, ali i van zemalja bivše Jugolavije. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, kao i brojnih umjetničkih priznanja, a njegovi radovi nalaze se u enciklopedijama i školskim udžbenicima. Vujoševiću je 2010. godine dodijeljeno i laskavo priznanje istaknutog stvaraoca Crne Gore.
- Nakon sedam decenija teškog i trnovitog slikarskog puta koji je počeo na Cetinju januara 1945. godine ovo je još jedna stanica, posebno draga, jer je u Bjelopavlićkoj ravnici – kazao je slikar.
Prisjetio se predjela Provanse u Francuskoj gdje se sredinom 19. vjeka rađala moderna evropska i svjetska umjetnost, kada su impresionisti, nakon realista Koroa i Kurbea, uprkos strašnim otporima kidali veze sa tradicijom. Da su, kako je rekao Vujošević, impresionisti imali pitoreksnu krasnu Bjelopavlićku ravnicu, punu boja, sunca, toplote, vazduha, sve oko i iznad rijeke Zete, zaboravili bi Provansu. I dok su pejzaži Provanse na mnogobrojnim platnima francuskih i drugih slikara ušli u svjetsku istoriju umjetnosti, naša Bjelopavlićka ravnica rijetko je bila slikarski motiv, primjetio je on.
- Slikali su je Lubarda i Vušković u prošlom vijeku, a moja preokupacija njome trajala je skoro dvije decenije. Najzad stižem u treću, poslednju i logično poslednju stanicu mog slikarskog puta, uz Platije i Moraču, pored koje sam rođen, rastao i razvijao se u njenom kanjonu, bezmalo pola vijeka. Moraču koja mi je postala škola koju nikada nijesam završio. Imam tri rođendana, prvi – fizički 1929. godine u Podgorici, drugi na Cetinju u sadašnjoj zgradi opštine 1945, gdje sam rođen da budem slikar i treći u Danilovgradu odnosno u Bjelopavlićkoj ravnici gdje sam rođen kao pejzažista – istakao je Vujošević.
O izložbi Vujoševića u Danilovgradu slikar i karikaturista Luka Lagator je kazao da je umjetnik očaran kanjonom Morače i da se može nazvati platijskim Prometejom. Po njegovim riječima Vujošević je na kanjonu prije mnogo decenija primio tri zapovijesti „kreni, koračaj i listaj”.
- I krenuo je slikar uz rijeku, a nije pošao niz nju, što je bilo prirodno i neuporedivo lakše. Možda ni tada ne bi pogriješio jer bi stigao do njenog krajnjeg odredišta, do Skadarskog jezera koje nije ništa manje čudo od njenog kanjona. Međutim nije se poveo primamljivom lakoćom plovidbe niz tihe šumove smirene rijeke, spremne da se vijugava kroz vrbake preda svom jezeru, već se uputio, uprkos manitoj vodi, njenim brzacima, virovima, usjecima i oštrim hridinama. Još na počeku puta umjetnik je osjetio moćno bilo rijeke svjestan borbe koja ga čeka. Ali, od čega početi? Sjetio se poruke pjesnika pa je počeo da lista vrijeme. To je bio jedini način da shvati suštinu, da se uhvati za sigurnu granu i da krene naprijed u kanjon. Danas Vujošević ulazi u to grotlo kao u hram. On tu ne zastaje i ne pravi naklone, već ulazi ekumenski sa željom da ga obuhvati i da sagleda sve njegove strahote i ljepote, da ih sjedini i da ih takve prenese na platno. Ubirajući plodove vremena sa tog, moguće, zabranjenog drveta, on i dalje smjelo slijedi zapovijest pjesnika i počinje da korača po vodi odakle su najukusniji plodovi na sami dohvat ruke. Koračati po vodi može samo onaj koji ima istinsku i duboku vjeru, onaj koji je siguran u svoje opredjeljenje u svoj potez i izraz, a Vujošević to sigurno ima – kazao je Lagator.
Pokrovitelj Vujoševećeve izložbe je Opština Danilovgrad. Povodom ove postavke na njenom otvaranju Branislav Đuranović, predsjednik opštine, je istakao da se radi o značajnom kulturnom događaju u Danilovgradu koji prevazilaze lokalne okvire i predstavlja osvježenje i na široj slikarskoj sceni.
- Ljubitelje umjetnosti obradovao je slikar za kojeg nema tajni u likovnom zanatu i koji je svojim radovima uveličao naš praznik. Njegovo stvaralaštvo izuzetno cijene građani kao njegovu neizmjernu ljubav prema domovini - rekao je Đuranović.
I. MILOŠEVIĆ
Proslavio surovu ljepotu
Vujošević živi od kanjona i da osjeća sve njegove pokrete. Slikar zapravo hrani dušu kanjonskim izobiljem i prenosi je na platno.
- Vujošević pri tome saopštava ,,Što god više oduzimam od Platija, čini mi se da sve više ostajem”. Međutim, on ne oduzima – on sabira i daje. Ne ostavlja nikakve vidljive tragove na objektu, ali ga izvlači iz tmine, stavlja ga na uvid i čini perceptibilnim širokom krugu posmatrača koji mogu biti i hiljadama kilometara daleko. Tu je Nikola Vujošević napravio korak naprijed u odnosu na svemoćnu prirodu i učinio da to više nije bespuće, strmoglav i kanjon – nevidio, već višestruko osvijetljen objekat na bogatoj pozornici crnogorskog pejzaža. On istinski obogaćuje, oplemenjuje, dopunjuje, dograđuje, oživljava i surovu ljepotu slavi - pojašnjava Lagator.