Tokom proteklih deset godina cvijeće iz rasadnika „Mondoverde“, čiji je vlasnik Pljevljak Milovan Jakšić, ukrasilo je brojne vrtove duž crnogorske obale, ali i oplemenilo površine oko kompleksa „Zavala“ u Budvi, „Porto Montenegro“ u Tivtu. Biljke iz jednog od najpoznatijih rasadnika u Crnoj Gori krase baštu poznatog srpskog glumca Lazara Ristovskog koji ima kuću u Krimovicama, vrt njegovog kolege Srđana Todorovića u Bigovi, ali i slavnog košarkaškog asa Dejana Bodiroge čija se kuća nalazi na Obali Đuraševića.
– Tamo smo upravo angažovani na uređenju vrta najpoznatijeg ruskog pjevača Mihajla Stasa, kaže Jakšić koji je jubilej firme obilježio druženjem sa poslovnim partnerima iz Evrope i regiona, ali i zemljacima iz Pljevalja, među kojima je i bio i direktor kotorskog Komunalnog preduzeća inženjer Zoran Mrdak.
Takođe, dugogodišnja saradnja sa rasadnikom „Faro“, koji se nalazi u Siciliji i prostire se na površini od 500 hektara, biće produbljena realizacijom zajedničkih projekata kod nas i u zemljama regiona. Tim povodom „Mondoverde“ je posjetio vlasnik italijanskog rasadnika Faro Mario.
On je bio impresioniran asortimanom biljaka i opremljenošću rasadnika, koji se u srcu Grblja prostire na placu površine od 25 hiljada kvadrata. U „rajskoj bašti“ Jakšića poseban ugođaj daje maleni kutak od drveta sa klupicama i stolom gdje posjetioci i kupci mogu da predahnu u hladovini.
Rasadnik je spojio nekoliko generacija porodice Jakšić, ali i njihove prijatelje i poznanike, pa kolektiv čini uigran tim od 25 zaposlenih.
Milovanova supruga Rada zadužena je za organizaciju unutar rasadnika, a uz njega na terenu su sinovi Milan i Vasilije, a nakon gubitka radnog mjesta na Cetinju, pridružio im se i Milovanov brat Radovan koji im je „desna ruka“.
– Sin Milan je poljoprivredni inženjer i izvršni direktor firme, Vasilije radi i ujedno studira na Pomorskom fakultetu gdje je na trećoj godini, dok kćerka Neda ima svoju školicu engleskog i italijanskog jezika u Podgorici, pojašnjava Milovan koji je inače svojevremeno bio direktor Šumskog gazdinstva Kotor.
– Dok sam bio sam u šumarstvu mnogo toga smo pošumili na području od Igala do Budve. Vidio sam kako taj proces ide, ali i da djeca stasavaju i da se od posla u šumarstvu neće moći izgurati. Igrom slučaja tada je kod nas u „Šumsko“ došao jedan Rus i tražio neke biljke. Uredili smo mu jedan vrt, bio je zadovoljan i rekao mi je da u Crnoj Gori nedostaje ta branša. Tako sam počeo da se bavim ovim poslom. Iznajmio sam plac u blizini Budve površine oko 700 metara kvadratnih i počeo da uvozim robu najviše iz Srbije. Posao je dobro krenuo, pa sam podigao kredit kod banke i nastavio da radim i širim posao. Kasnije sam kupio plac od 600 kvadrata u Grblju i svake godine smo investirali uz pomoć kredita. Sada se rasadnik prostire na 25 hiljada kvadrata, obuhvata tri velika plastenika i jedan savremeni garden centar, a imali veliku sreću jer su nam stručnjaci sa Geodetskog fakulteta iz Beograda na placu pronašli bunar to jest vodu. Dnevno za zalivanje biljaka trošimo preko 50 kubika – pohvalio nam se Milovan.
U njegovom rasadniku je sve „pod konac“. Cvijeće je aranžirano, plastenici natkriveni specijalnom nepropusnom folijom, a njihovi podovi agrofolijom što sprečava izbijanje korova. Tu su kompjuterizovani ventilatori sa specijalnim orošivačima, a sistem se automatski aktivira kada temperatura u unutrašnjosti dostigne 16 stepeni. U „Mondoverdu“ se nalazi preko četiri hiljade raznih biljnih vrsta, a same sadnice teško je izbrojati. Može se naći i kompletan hortikulturni sadni materijal za mediteranski vrt, uključujući sadnice agruma i dekorativne elemente.
– U Evropi nećete na jednom mjestu naći ovoliki asortiman biljaka. Uvozimo iz Španije, Italije, dio iz Holandije. Imamo sve na jednom mjestu, čak i Biberovo drvo koje uglavnom kupuju strani investitori. Naše biljke se nalaze u raznim zelenim površinama od Igala do Ulcinja. Trenutno takođe radimo na jednom, za crnogorske uslove, ogromnom projektu, tačnije jednu privatnu vilu u Reževićima na nekih tri hektara, gdje smo posadili preko 50 šlepera robe. Robu iz našeg rasadnika već dvije godine isporučujemo u „Dukljanske vrtove“. Bavimo se i projektovanjem, imamo četiri inženjera hortikulture koji su za to zaduženi. Nijedna biljka na terenu ne može da se posadi bez mog ili nadzora sina Milana. Posao je izuzetno težak, kao rudarski, jer morate da ste biljkama posvećeni bukvalno svakog sekunda i dana. Evo vidite danas kakav je vjetar, ovo se u narodu zove suvi grad. Jutros kada smo došli u rasadniku je sve bilo povaljano, pa je bilo neophodno pod hitno reagovati; izvršiti zalivanja, tretiranja od raznih štetočina, bolesti itd., pojašnjava Milovan dodajući da na porodičnom imanju u Pljevljima, na površini od pet hektara, planira formiranje plantaže lješnika, pa su iz tih razloga u posjeti i poslovni partneri iz Italije.
– To nam je plan, s obzirom na to da mi je sin naslijedio ovaj posao, što mi je zadovoljstvo, i da je cijela porodica; stričevi, braća, okrenuta šumarstvu. Sada smo u fazi istraživanja jer je riječ o biljnoj vrsti koja tek za sedam godina počinje da daje rod i onda sa te plantaže za 70 godina imate konstantno prihod, što bi se reklo radi otac za sina. Lješnik bi plasirali na crnogorsko tržište, a nadamo se i izvozu, zaključuje vlasnik rasadnika Mondoverde, dodajući da njegova firma posjeduje sve neohodsne licence za projektovanje i uređenje zelenih površina, tako da može da projektuje vrt bilo gdje u Evropi.
B. Marković
Automobil na poklon najboljim radnicima
Tokom deset godina postojanja firme Jakšić je najboljim radnicima poklonio tri automobila. Ove godine najboljima su dodijeljene novčane nagrade. Za najboljeg radnika u rasadniku proglašena je inženjerka Marija Nikolić, za održavanje biljaka i predanost poslu Gordana Mićunović, dok su prvo mjesto dijelili Mladen Cvijović i Dražen Vlahović zaduženi za uređenja vrtova na terenu.
– Imam vrhunski tim inženjerki i ljude koji rade u rasadniku, a nikoga od njih ne razdvajam. Kod nas radnika ne možete vidjeti da sjedi, osim tokom pauze. Sve ostalo je gubljenje vremena. Iako sam vlasnik firme, ustajem svako jutro u pola sedam, i cijeli sam dan na nogama. Kuća u Kotoru mi služi praktično samo da prespavam. Što se tiče Grblja ovdje su nas prihvatili odlično. Sa komšijama imamo odličnu saradnju, a bili smo donatori raznih vjerskih organizacija, obrazovnih ustanova, sportskih kolektiva od Pljevalja, preko Bara, kao i našeg Grblja, Kotora, i dalje, bukvalno nismo donirali onome ko nam se nije obratio – pohvalio nam se vrijedni Jakšić koji ne zaboravlja ni roditelje o čemu svjedoči i fotografija koja u njegovoj kancelariji zauzima posebno mjesto. Na njoj su otac Dimitrije i majka Neda snimljeni ispred njegove rodne kuće u Pljevljima.
Zasluga supruge
Da se održi kvalitet sadnica i da rasadnik izgleda kao majska bašta, isključiva je zasluga moje supruge i radnika koji rade na održavanju, na što sam posebno ponosan, naglašava Milovan. Ni posjeta „Dana“ uvijek nasmijanu Radu nije omela da budnim okom nadlegda sve radove. Formula za uspješno poslovanje firme je, kaže ona, isključivo odgovoran i uporan rad, i ljubav prema svom poslu.
– Udala sam se sa studija pravnog fakulteta i rodila, jedno za drugim, troje djece. Suprug je radio po terenu, a ja sam bila kod kuće i podizala djecu. Nakon deset godina otvorila sam piceriju koja je uspješno radila šest godina, međutim, kada smo otvorili rasadnik u jednom periodu sam radila ujutro od pet do uveče do 22 sata. Nisam mogla raditi dva posla, pa sam se odlučila za rasadnik, pojašnjava Rada dodajući da je ljubav prema cvijeću naslijedila od majke.
– Ne bi se mogli baviti ovim poslom da ga ne volite, vjerujte da ja kada primimo radnika poslije dva sata osjetim da li će on da ostane ili neće, da li to voli da radi ili ne, jer sa biljkama morate živjeti, to su živa bića, kao mala djeca, ako im ne posvetite pažnju ne valja. Znači, morate biti stalno pored njih – kaže ona.
Italijan došao po recept
Mario Faro kaže da je prvi put u Crnoj Gori, te da kod Jakšića nije došao slučajno, jer je i u Italiji čuo da on posjeduje najorganizovaniji rasadnik kod nas.
– Moja firma izvozi biljke u 60 zemalja u svijetu i znam strukture i tipove garden centara. Mogu reći da ovaj nema na čemu da zavidi evropskim centrima. Najveća razlika je to što u evropskim možete kupiti mnogo više stvari koje nisu biljke. Ovdje je i bolje jer u evropskim kupujem i namještaj, a mi smo opredijeljeni samo za biljke – rekao nam je Faro izrazivši oduševljenje onim što su Jakšići tokom deset godina rada postigli u oblasti hortikulture.