Viši sud u Podgorici, suprotno svojoj dosadašnjoj praksi, odbacio je tužbe zaposlenih u Vojsci Crne Gore (VCG) protiv Ministarstva odbrane (MO) zbog neisplaćenih naknada za prevoz, iako je u poslednje četiri godine u preko 500 slučajeva presudio u korist vojnika. Prema nezvaničnim podacima „Dana“, Ministarstvo odbrane je do sada isplatilo oko 400.000 eura vojnicima zbog neisplaćenih naknada za prevoz za period od 2010. do 2011. godine i toliko sudskih troškova jer spor nijesu uspjeli riješiti mirnim putem. Iz oba sindikata VCG upozoravaju na posledice takve prakse, a pravnici ukazuju na kršenje Ustavom zagarantovanog prava na jednakost sudske zaštite.
Predsjednik Sindikata Vojske CG Mladen Burić kazao je za „Dan“ da je nekoliko stotina zaposlenih u Vojsci Crne Gore bilo primorano da sudskim putem ostvari svoje pravo na troškove prevoza za 2010. i prvih osam mjeseci 2011. godine, što im je rješenjima Ministra odbrane pripadalo.
– Prema našim saznanjima, tokom 2013. i 2014. godine naplaćeno je oko 400.000 eura, na koje je država platila bar još toliko sudskih i drugih troškova – ukazao je Burić.
On navodi da je Ministarstvo odbrane bilo spremno na dogovor i da su bila obezbijeđena sredstva da se potraživanja isplate. Ipak, krajem 2013. i krajem 2014. godine, zaštitnik imovinskopravnih interesa Crne Gore, kako navodi, nije dao saglasnost za to.
– Time je „zaštitnica“ napravila direktnu štetu državnom budžetu. Na svaku žalbu po presudama Osnovnog suda, Viši sud je presudio u korist zaposlenih. Ove godine pokrenute su nove tužbe po istom osnovu, a početkom marta ove godine veliki broj zaposlenih pokušao je ostvariti potraživanja preko Agencije za mirno rješavanje radnih sporova. Nemamo informaciju da je preko pomenute agencije bilo šta urađeno, odnosno podnosioci nisu dobili nikakvu povratnu reakciju. Međutim, došli smo do podatka da se presudom Višeg suda osporava pravo na potraživanje. Paradoksalno – isti sud, po istim zahtjevima, u protekle dvije godine presuđivao je u korist zaposlenih, a sada taj isti sud uskraćuje to pravo – upozorava Burić i dodaje da mu nije jasno „odakle ta naknadna pravna i sudska pamet“.
– Može se desiti da je isti sudija ranije presuđivao na jedan način, a sada za istu stvar presuđuje na sasvim drugi način. To je stvarno zabrinjavajuće i ne može se govoriti o povjerenju u naš pravosudni sistem. Ovim putem javno apelujemo da se to ne radi i da se ne vrši diskriminacija među zaposlenim u Vojsci CG, već da se nastavi sa dosadašnjom sudskom praksom. Treba priznati ista prava licima koja su strpljivo čekala, a kojih je znatno manje od onih koji su pomenuta potraživanja sudskim putem ostvarila – smatra Burić.
On je pozvao nadležne organe da ne udaraju na ionako loš standard zaposlenih u Vojsci Crne Gore.
– Zaposleni to nijesu zaslužili, naprotiv, ocjene velikog broja domaćih i stranih zvaničnika su da Vojska CG profesionalno obavlja ne tako jednostavan i lak posao. Da je taj posao lak i bezopasan, neko od funkcionera bi svoje dijete obukao u uniformu vojnika. Svjedoci smo da takvih nema – zaključuje Burić.
Mnogo je primjera koji pokazuju da su pripadnici Vojske Crne Gore građani drugog reda. Mnogo puta smo ukazivali da za nas ne važe Ustav i zakoni kao za ostale građane i da se oni selektivno primjenjuju pokazuje i postupanje Višeg suda u Podgorici u poslednjih dvadeset dana, ocijenio je predsjednik Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore (SOVCG) Nenad Čobeljić. On je ukazao da je pred Osnovnim sudom u Podgorici, u periodu 2011–2015. godine (do 20.4.2015), pravosnažno okončano više stotina predmeta (preko 500) u kojima su pripadnici Vojske Crne Gore ostvarili pravo na isplatu naknade troškova prevoza za odlazak i povratak sa posla za period od 1. januara 2010. do 6. septembra 2011. godine.
– Ovakve presude jasno ukazuju da je pravna sigurnost građana potpuno narušena, da svi pred zakonom nijesu jednaki, potpuno je degradiran princip „vladavine prava’’ regulisan Ustavom Crne Gore. Ako ovome dodamo činjenicu da je Ministarstvo odbrane, zvaničnim aktom od 19. marta 2015. godine priznalo pravo zaposlenima na naknadu troškova prevoza za sporni period i usmjerilo ih da isto mogu ostvariti preko Agencije za mirno rješavanje radnih sporova, onda je potpuno evidentno i jasno da Viši sud prema zaposlenima u Vojsci CG, počev od 20. aprila 2015. godine, sprovodi pravno nasilje i vrši pravna diskriminacija – ocjenjuje Čobeljić za „Dan“.
Kako je pojasnio Čobeljić, obrazloženje sudija Višeg suda je da uredba kojom se tretiraju naknade za prevoz nije u skladu sa zakonom, iako je u nadležnosti Ustavnog suda da procijeni da li su neki akti ustavni ili zakoniti.
Advokat Velija Murić ukazuje da sudska praksa u Crnoj Gori nije ujednačena i da to traje godinama. Pojašnjava da se nerijetko dešava da sudovi u istovjetnim sudskim sporovima donesu različite sudske odluke.
– U mnogo slučajeva gdje postupam kao advokat svjedok sam brojnih primjera različite sudske prakse. Zbog različite sudske prakse u istovjetnim slučajevima, građanima je ugroženo ustavno pravo na jednakost sudske zaštite – upozorava on.
Murić napominje da Vrhovni sud ima odjeljenje sudske prakse, ali da ono ne pokriva kompletnu sudsku praksu.
– Jednostavno, oni po svojem nahođenju vrše izbor nekih slučajeva i te slučajeve objavljuju sa kratkim obrazloženjima u biltenu Vrhovnog suda. Onda sudovi ili primjenjuju tu sudsku praksu ili ona u nekim slučajevima ide toliko daleko da se koristi i „mimo zakona“. Ne samo što ide mimo zakona, nego sudovi počinju da primjenjuju sudsku praksu koja nije u skladu sa zakonom – kazao je Murić za „Dan“.
On poručuje da je veoma opasno ako sudska praksa ide iznad zakona ili ako se ne uklapa u zakonsku regulativu.
Na naša pitanja u vezi sa navodima predsjedika Sindikata Vojske, koja su poslata prošlog četvrtka Višem sudu, do danas nijesmo dobili odgovore.
A.T.
Neko bi morao ponovo u školske klupe
Predsjednik SOVCG Nenad Čobeljić kaže da novo postupanje sudija Višeg suda zahtijeva odgovor na pitanje šta se to desilo i kakvo je to novo vijeće sudija Višeg suda u Podgorici koje donosi suprotne odluke od svojih kolega.
– Da li rade po nečijem naređenju ili prema znanju i savjesti? Da nije donesen novi ustav Crne Gore sa kojim nijesmo upoznati ili je samo zafalilo sredstava u državnom budžetu? U svakom slučaju neko bi morao ponovo u školske klupe – da li sudije koje su donijele 500 i više presuda u korist pripadnika Vojske po istoj pravnoj stvari ili sudije koje od skora donose potpuno suprotne odluke od svojih kolega po istoj toj pravnoj stvari, ostaje da se vidi – zaključio je on.