BERANE – Da su se brojna privatna preduzeća u opštini Berane, koja su podigla kredite kod Investiciono -razvojnog fonda, našla pred bankrotom dokaz je i primjer D.O.O. „PIP“, vlasništvo Radomira Anđića. Anđić je, baveći se drvopreradom više od dvije decenije, 2011. godine kod IRF- a podigao kredit u uznosu od 50.000 eura u namjeri da na pilani proširi proizvodnju i uposli osam novih radnika s biroa rada. Međutim, kako navodi, njegovi proizvodni pogoni, zbog nedostatka sirovine, ne rade godinama. Anđić tvrdi da mu, i pored upornih nastojanja i obećanja nadležnih iz Ministarstva poljoprivrede i rurarnog razvoja, nije omogućeno da iz državnih šuma, u skladu sa godišnjim planovima, sječe i uz utvrđenu naknadu vrši eksploataciju neophodne sirovine. Ističe da poslije svega nije u stanju da plaća pristigle rate kredita i da je prinuđen da zatvori pilanu, koja u toku jednog mjeseca u dvije smjene može da preradi hiljadu kubika građe.
-Ovim poslom sam počeo da se bavim još prije 25 godina. Oformio sam pogon za proizvodnju daske i drugih drvnih asortimenata. Iz godine u godinu sam, uz upošljavanje značajnog broja radnika, osavremenjivao proizvodnju. Tako sam prije četiri godine kod Investiciono - razvojnog fonda podigao kredit od 50.000 eura u namjeri da uposlim dodatnu radnu snagu i proširim proizvodne kapacitete. Tada su mi nadležni garantovali da ću moći lako iz državnih šuma da nabavljam sirovinu. Međutim, od toga nije bilo ništa, jer su svih ovih godina pristup državnim šumama imala samo privegovane osobe i privilegovani koncesionari, dok smo ja i brojne moje kolege ostajali ‘’kratkih rukava’’. Zbog toga sam morao da obustavim proizvodnju. Tako sam i zapao u krizu. Da stvar bude još teža, rate kredita pristižu iz mjeseca u mjesec, a ja nijesam u stanju da ih plaćam. Na kraju ispada da sam uzimanjem kredita kod Investiciono- razvojnog fonda, umjesto benefita, sebi stavio omču oko vrata – navodi Anđić.
Po njegovom mišljenju, glavni problem predstavlja to što je organizovanim grupama omogućeno da vrše nesmetan izvoz balvana iz državnih šuma.
-Svaki koncesionar sa državom potpisuje ugovor po kome svaki posječeni balvan treba da preradi na svojoj pilani. Međutim, s područja Berana trupci iz državnih šuma svakodnevno odlaze preko granice i to najviše u pravcu Kosova. Tako pilane na Kosovu rade punim kapacitetom zahvaljujući sirovinama iz naših šuma. S druge strane, ja i ovdašnji privatnici ostajemo skrštenih ruku, jer prednost ima izvoznički lobi koji ubira ogromne prihode zahvaljujući izvozu trupaca – tvrdi Anđić.
On je istakao da izvoznički lobi od prodaje jednog kubika oblovine iz državnih šuma zarađuje oko pedesetak eura.
-Ti ljudi sjede u udobnim foteljama i zgrću ogromno bogatstvo na račun državnih šuma. Oni državi kubik oblovine na panju plate od 12 do 17 eura. Uz to, sječa i vuča ih košta dodatni desetak eura. Nakon toga oni kubik oblovine na Kosovu prodaju za 75 eura, što znači da su samo po jednom kubiku dobri pedesetak eura. Tako pojedinci preko noći dolaze do miliona, dok preduzeća poput mog, zbog nedostatka sirovine, grcaju u gubicima – ističe Anđić, dodajući da je lako provjeriti ko vrši izvoz oblovine.
On je kazao da je nedopustivo i to što za 2015. godinu još nije raspisan tender za dodjelu koncesija u državnim šumama na teritoriji beranske opštine.
-Vlasnici pilana su, onako kako je to i obećano, očekivali da će se za tekuću godinu raspisati tender za dodjelu koncesija na teritoriji naše opštine. Ja sam se nadao da ću konačno dobiti koncesije u kaludarsko-dapsićkim šumama. No, od najavljivanog tendera još nema ništa, iako su nadležni dali čvrsta uvjeravanja da će nam omogućiti sječu određenih količina drvne mase. Takođe, privilegovani koncesinari, koji su 2007. godine potpisali koncesione ugovore, po zakonu više nemaju pravo pristupa državnim šumama, jer su im ugovori istekli prošle godine. Međutim, koliko sam znam, oni i dalje eksploatišu državne šume, što predstvalja krivično djelo – naveo je Anđić.
On je ponovo uputio apel nadležnim institucijama da stopiraju izvoz balvana u zemlje regiona i tako daju podsticaj drvopreradi.
-Zahtijevam da nadležni iz Ministarstva poljoprivrede i rurarnog razvoja konačno zaustave nezakoniti izvoz oblovine i da na taj način zaštite drvoprerađivače koji su dovedeni na rub propasti. Takođe, pozivam da se uozbilji priča oko malih i srednjih preduzeća i da im se, umjesto konstantnih opstrukcija, omogući da rade – poručio je Anđić.D.Jovović
Oblovina odlazi nemilice
Anđić je kazao da je prošle godine samo sa teritorije opštine Berane izvezeno više od 20.000 kubika oblove građe.
-Nedavno su iz nadležnog ministarstva izjavili da je prošle godine iz crnogorskih šuma izvezeno oko 16.000 kubika oblove građe. Takve izjave su više nego smiješne kad se zna da je samo s područja beranske opštine van granice Crne Gore otišlo preko 20.000 kubika oblovine. Tome treba objelodaniti ko nemilice vrši izvoz trupaca, jer nadležni dobro znaju da to rade pojedinci koji nemaju registrovana preduzeća za oblast drvoprerade – kaže Anđić.
Milo da zaustavi izvoz balvana
Anđić je pozvao premijera Mila Đukanovića da lično zaustavi izvoz balvana iz Crne Gore.
-Sličan problem smo imali i 2004. godine kad su balvani nemilice izvoženi. Tada sam se lično obratio premijeru Milu Đukanoviću i u neposrednim razgovoru iznio mu problem s kojim smo suočeni. Odmah nakon našeg razgovora zaustavljen je izvoz trupaca. Obustavljanjem izvoza sve pilane u našoj opštini su radile i stvarale dohodak. To je trajalo nekoliko godina, da bi se ponovo počelo sa starom praksom. Zato pozivam premijera Đukanovića da zaustavljanjem izvoza oblovine, skine katance s kapija moje i ostalih ugroženih pilana – istakao je Anđić.