Piše: Dragan Mraović


„Dete nije dete (igračka za strine i tete) dete je dete, da ga volite i razumete” – pjeva Ljubivoje Ršumović. Dakle, djeca nisu ničije igračke, niti su došla na svijet svojom voljom, već zbog želje roditelja, zbog prirodnog nagona da preživi vrsta. Roditelji su odgovorni za njih, jer ih nisu ni pitali žele li da budu u svijetu kakav smo, nažalost, stvorili. Zato su dužni da ih izdržavaju, ako već ne umiju da ih vole, a kada djeca postanu odrasli ljudi, očekuje se da i ona pomognu onemoćalim roditeljima. Međutim, ono što je nekada bilo rijetka sramota da razvedeni otac neće da izdržava svoje dijete, danas je pravilo. Većina očeva je bila “muško” samo “onih pet minuta”, a kada treba da se brinu o njima, onda od te “muškosti” ne ostane ni alimentacija. Pa što će im djeca, ako nijesu sposobni da ih izdržavaju? Đe im je bio mozak? U gaćama? Ako zakoni nisu u stanju da urazume takve očeve, onda bi ih trebalo bar kastrirati da ne naprave negdje neko novo dijete, pa i njega unesreće.
Najbolje je da brak teče skladno, da se nikada ne razvede. Razvod je ogroman stres za sve članove porodice. On donosi emotivne rane i finansijski teži život svima. Ali, ako već mora, bolje dobar razvod, nego loš brak. A to znači da oba roditelja zajedno snose troškove, da oba redovno viđaju djecu, jer su njima potrebni i mama i tata. Međutim, po statistikama u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, malo je dobrih razvoda.
Naime, “skoro dvije trećine očeva u Crnoj Gori ne plaća alimentaciju, a često i prilikom njenog utvrđivanja donese sudu lažne potvrde o primanjima, što predstavlja krivično djelo”, kazala je direktor Sigurne ženske kuće (SŽK) Ljiljana Raičević za Dan.
“U Srbiji skoro svaki drugi muškarac smatra da prestankom bračnog prestaje i njegov roditeljski status i odbija da plaća alimentaciju”, kaže Vanja Macanović, advokat Autonomnog ženskog centra. Zato je ovaj centar nedavno podnio inicijativu da se roditeljima koji odbijaju da plaćaju alimentaciju izda privremena zabrana važenja vozačke dozvole i pasoša.
U Hrvatskoj, po novom Obiteljskom zakonu, “zbog manjkavog sustava naplate alimentacija, dvije trećine roditelja svoje obveze ne ispunjavaju, pa će se blokirati računi njihovim roditeljima, bakama i đedovima”.
Po zakonu, oba roditelja imaju obavezu da izdržavaju svoju djecu, kako u braku tako i van njega. Djeca imaju pravo da žive onako kako žive i roditelji, bez obzira na to da li su oni naknadno zasnovali nove porodice i da li u njima imaju drugu djecu. Očevi i majke, sa kojima djeca više ne žive, dužni su da svakog mjeseca daju alimentaciju. Međutim većina očeva (majke obično preuzimaju starateljstvo) to ne čini.
Advokati tvrde da je bitka oko alimentacije jedna od najmučnijih epizoda razvoda, da mnogi promijene život kako bi izbjegli da izdržavaju sopstveno dijete. Ima čak i onih koji daju otkaz na poslu, pa rade na crno, prodaju imovinu da se ne bi vodila na njih, žive na adresama nedostupnim sudskim pozivarima.
Dobar otac brine o svom djetetu i mnogo više no što mu je sud dosudio, ako ima mogućnosti. Ako nema toliko, mora da odvoji za svoje dijete ono što mu je sud dosudio cijeneći njegovo materijalno stanje. Kako može otac da se žali da treba da izdržava svoje dijete?! Ionako nema tih para što mogu djetetu zamjeniti oca, jednako kao ni majku, niti smiriti bol djetetu što ga otac odbacuje i ponižava na taj način. Nažalost, sud ne može da sudi nečijem moralnom i etičkom ponašanju. Ne može da natjera nikoga da voli svoje dijete, bar onoliko koliko voli sebe. A trebalo bi da očevi vole svoju djecu mnogo više no sebe.
Inače, džaba im bilo „onih pet minuta“!

(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)