U sklopu svetkovine Blažene Ozane Kotorke (1493-1565) svetim liturgijskim slavljem u Katedrali Sv. Tripuna obilježeno je 450 godine od njene smrti i 350 godina od njenog proglašenja suzaštitnicom Kotora. Misu je predvodio zadarski nadbiskup dr Želimir Puljić, zajedno sa dubrovačkim monsinjorom Matom Uzinićem i vojnim biskupom Bosne i Hercegovine monsinjorom Tomom Vukšićem. Svetoj službi prisustvovao je veliki broj vjernika, hodočasnika, časnih sestara iz Crne Gore i Hrvatske, te čak 25 sveštenika. Prije mise izvedena je monodrama sestre dominikanke koja je i napisala ovo djelo u čast Blažene Ozane.
Monsinjor Želimir Puljić istakao je u propovijedi zasluge Blažene ne samo za duhovni život Kotora, već i njeno angažovanje u odbrani grada od moćnog turskog vojskovođe Hajredina Barbarose. Kotor je odbranu grada pripisao upravo Bogorodici, Sv. Tripunu i Bl. Ozani, koja je izašla iz svoje ćelije kao moralna podrška braniteljima – starcima, ženama, djeci i maloj mletačkoj posadi, jer su van grada bili domaći pomorci i ratnici.
U dvorani crkve Sv. Pavla održan je međunarodni studijski dan posvećen Blaženoj Ozani, o čijem životu i djelu je govorilo deset predavača. Izlaganja će biti objavljena u zborniku radova. Prisutne su pozdravili mons. Ilija Janjić i sestra Katarina Maglica, vrhovna poglavarka sestara dominikanki „Sv. Anđela Čuvara“. Izlagali su don mr Robert Tonsati i don Dejan Turza iz Kotora, doktori nauka Zvonko Džankić, Vladimir Lončarević, Tanja Baran, Anto Gavrić, Marijan Biškup, Ana Begić iz Zagreba, Tomo Vukšić iz Sarajeva i dr.sc. Vito Gomez iz Rima.
Prije dvije godine pokrenut je postupak kanonizacije Blažene Ozane. Blažena Ozana, istakli su učesnici skupa, primjer je poniznosti i samozatajnosti, jer joj je uvijek na prvom mjestu bio Bog, te je ona uzor modernim generacijama, koje rastu u svijetu gdje dominiraju materijalne vrijednosti karijere, novca, položaja... Svetost je univerzalna kategorija i svecem se postaje za vrijeme života, a ne nakon smrti. Blažena Ozana bila je poštovana još za života, kao ona koja iscjeljuje fizičke i duševne boli, držeći se izreke da „medicina liječi, a Bog ozdravlja“. Nakon što je Napoleon 1807. godine ukinuo sva tri ženska samostana u Kotoru, milosrdne sestre Sv. Vinka Paulskoga nastavile su humanitarni Ozanin rad 1945. godine u kotorskoj, risanskoj bolnici i Institutu u Igalu. Od nekadašnjih 32 časne sestre, danas su preostale samo tri, koje su sada penzionisane. One ove godine slave 70 godina boravka u Crnoj Gori.
M.D.Popović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.