Njemačka bi Grčkoj trebalo da plati još 162 milijarde eura na ime ratne odštete, izjavio je grčki poslanik i bivši član pokreta otpora Manolis Glezos u intervjuu „Dojče veleu”.
Glezos, koji sada ima 92 godine, borio se 1941. godine protiv nacističke okupacije Akropolja. U nekoliko navrata je bio u zatočeništvu i tri puta osuđen na smrt. Najprije su ga zatvarali nacisti, a onda i konzervativni posleratni režim.
Spasili su ga masovni protesti organizovani širom svijeta. General Šarl de Gol apelovao je na tadašnju grčku vladu da odustane od egzekucije „prvog evropskog partizana”.
Tokom svoje prve posjete Grčkoj, njemački predsjednik Joahim Gauk je priznao njemačku krivicu za stradanja tokom Drugog svjetskog rata i zatražio oproštaj za patnje kroz koje je prošao grčki narod. Ipak, pitanje ratnih reparacija je za Berlin odavno zaključeno.
Međutim, Glezos ne može da se pomiri sa stavom njemačke vlade i decenijama pokušava da dokaže da bi Njemačka Grčkoj trebalo da isplati ratnu odštetu.
Grčki poslanik negira da je pitanje ratnog duga povezano za dužničkom krizom koja potresa njegovu zemlju. „Pitanje kredita i pitanje ratne odštete su dva odvojena pitanja. Mi te račune ne pokušavamo da poravnamo – ni u kojem slučaju”, poručuje Glezos.
Pri tome, zanimljivo je to što ratni veteran ne govori o njemačkoj reparaciji i isplati individualne odštete, nego o „njemačkim dugovima”.
Glezos pojašnjava kako su međunarodne institucije te zahtjeve već prepoznale, a priznala ih je i njemačka strana. Riječ je o 7,1 milijardi dolara ratne reparacije, sumi koja je potvrđena na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine.
Utvrđena je navodno i prisilna grčka pozajmica nacističkoj Njemačkoj od 3,5 milijarde. Sve ukupno, bez kamate, taj dug danas odgovara sumi od 162 milijarde eura, smatra on.
Na pitanje kako su grčke vlasti došli do računice od 280 milijardi eura, Glezos nema odgovor, ali ponavlja da je „njemački dug prema Grčkoj međunarodno priznat i regulisan”.
On se ne može „ni povećati, ni smanjiti”, tvrdi Glezos.
Grčki poslanik Evropskog parlamenta ne vjeruje da bi pitanje ratne reparacije moglo da otvori Pandorinu kutiju i da bi i druge zemlje mogle da krenu istim putem kao i Atina jer su pomenuta dugovanja već priznata. Nesagledive finansijske posledice po Njemačku imalo bi isplaćivanje individualne odštete civilnim žrtvama. Osim par izuzetaka, njemačka vlada je takve zahtjeve do sada odbijala.
Glezos ne prihvata argument da je pitanje ratne odštete stavljeno ad akta sporazumom „dva-plus-četiri” koji su 1990. godine potpisale dvije Njemačke i četiri sile koje su okupirale Njemačku.
Tačno je da vlada u Atini prethodnih godina nije iskoristila priliku i aktuelizovala ovaj problem, ali „Grčka se nije odrekla svojih prava, nego je čekala povoljan trenutak na međunarodnoj političkoj sceni i odgovarajuću klimu u njemačko-grčkim odnosima”, smatra Glezos.
Ali zašto se to pitanje ne bi pokrenulo pred sudom u Hagu? Ne, odgovara Glezos, navodeći kako je 30 puta do sada sjedio za optuženičkom klupom. On želi da vjeruje u ljude i „njemački narod”. Grčki ratni veteran, u međuvremenu, obilazi njemačke gradove i razgovara sa ljudima.
Njemci o kojima Glezos govori su uglavnom pristalice njemačke ljevice, ona je organizovala njegovo putovanje po Njemačkoj, a ljevica se snažno zalaže da Njemačka plati ratnu odštetu. Poslanik Sirize često je tokom svog života i političke karijere bio dio nekakve manjine. I sada je, povremeno, među partijskim kolegama koje imaju drugačije mišljenje od rukovodstva stranke, ali vjeruje da se zalaže za ispravno, navodi „Dojče vele”. On o grčko-njemačkim odnosima kaže da treba budu prijateljski i da on nikada nije smatrao njemački narod odgovornim za ratne zločine Trećeg rajha.
„Obje kulture bi trebalo da doprinesu izgradnji mostova i prijateljstva, ali ne samo između Atine i Berlina, već svih naroda Evrope”, poručuje Glezos. Ali dodaje da je baš zato važno da Njemačka konačno plati ono što duguje.
(Tanjug)