PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Simo Šobajić (1878–1916) je bio književnik, publicista, novinar i jedan od najistaknutijih političkih ličnosti ne samo Nikšića, nego i Crne Gore s početka 20. vijeka. Kao mladić od nepunih 19 godina bio je (zajedno sa bratom Brankom) član prvog hora Pjevačkog društva „Zahumlje”. Jedan je od osnivača Zanatlijsko-radničkog udruženja, a u okviru njega i još jednog pozorišta (pored onog koje je djelovalo u okviru Pjevačkog društva „Zahumlje”), koje je izvelo veći broj pozorišnih predstava i izazvalo veliko interesovanje i prijem kod pozorišne publike.
U Nikšiću je 3. septembra 1906. godine pokrenut opozicioni list „Narodna misao”, kao organ Narodne stranke i njenih brojnih pristalica klubaša. Jedan od osnivača i član redakcije lista „Narodna misao” bio je Simo Šobajić. Jedno vrijeme bio je i njen glavni urednik. Sarađivao je u više listova i časopisa – „Politika”, „Pijemont” i dr. „Narodna misao” se zalagala za poštovanje najvećih dostignuća u funkcionisanju crnogorskog društva koje se zasniva na slobodi pojedinca i jednakosti pred pred zakonom, slobodu izgovorene riječi, vladavinu zakona, a ne vlastodržačkih pojedinaca koji bi se stavili iznad zakona i ustava kao najvišeg pravnog akta. Tako u prvom broju ovog lista je pisalo: „U DOBRI ČAS! Cijelom Evropom zatalasao se je pokret za ravnopravnost. Taj pokret zakucao je i na naša vrata...Naš narod nalazi se danas pred otvorenim vratima; on je eto stigao do određene mete svakoga naroda – USTAVOM ZAGARANTOVANE SLOBODE. Do tog logičkog i korisnog shvatanja doćićmo tek onda kada bude u najširim slojevima našega naroda izvirala USTAVNA SVIJEST...Naš narod je bio prestao misliti i osjećati, jer se je mahinalno osobitim strahopoštovanjem podređivao volji „odabranika”. Takve prilike izazivale su podlost, puženje, farisejstvo, špijunažu, laži, prevaru, mržnju itd. Treba naš narod trgnuti iz tog mrtvila; probuditi u njemu svijest i izazvati u njemu onaj plemeniti ponos, koji proizilazi iz moralnih principa... Zato evo nas, pa svi oni koji jednako misle i osjećaju, neka se skupe u jedno kolo, te se najenergičnije bore USTAVNIM PUTEM protiv svega onoga, što bi poremetilo ovaj poredak i donosilo štetu narodu i državi”. Na ovim demokratskim principima stajao je i jedan od pokretača „Narodne misli” Simo Šobajić.
Na parlamentarnim izborima za narodne poslanike skupštine Crne Gore iz Nikšića je izabran Simo Šobajić. Izbori su održani 14. septembra u Nikšiću, a prijavilo se 16 kandidata. Prema propozicijama izbora u uži izbor išla su dva kandidata koja su dobila najviše glasova, a to su na ovim izborima bili Simo Šobajić i dr Jovan Kujačić. Potom su birači birali za poslanika jednog od njih i na taj način je Simo Šobajić dobio većinu glasova i izabran je za narodnog poslanika. Deset dana kasije (24. septembra) birano je 12 odbornika za opštinsku skupštinu Nikšića. Od velikog broja kandidata za odbornika je izabran i Simov stric Bekica Šobajić.
Kao narodni poslanik u Crnogorskoj skupštini Simo je bio veoma aktivan i konstruktivan, pa je u izvještajima o radu poslanika za njega navedeno da je „dobar govornik, mlad, bistar i aktivan”. Kako je knjaz Nikola, kao apsolutista narodu „darivao Ustav” i omogućio izbore narodnih poslanika za narodnu skupštinu Crne Gore, to je on uradio samo da bi bio u saglasju sa modernim stremljenjima uređenja društvenih odnosa kroz principe parlamentarne demokratije. Međutim, knjazu Nikoli je to bila samo politička mimikrija da se zaklanja iza volje naroda, a u stvari skupština mu je bila samo neko savjetodavno tijelo čije odluke nije morao da poštuje, pa je sve odluke donosio sam ili sa najodanijim saradnicima. To je kod jednog značajnog broja narodnih poslanika demokratske provinijencije izazivalo revolt, jer su oni željeli i nastojali da se izgradi demokratsko društvo, u kome će biti podijeljena zakonodavna, izvršna i sudska vlast, a da knjaz bude u službi tih modernih demokratskih promjena u opštedruštvenom interesu, a ne kao do tada i interesu sebi kao vladaocu i svojoj kamarili. Zato su u skupštini i formirali klub poslanika Narodne stranke, nazvan „Klubaši”, koji je kod vlasti naišao na „nož”, pa su na sve načine gledali da ga razbiju i to prijetnjama, ucjenama, primitivnim, lažnim agitacijama u narodu, sa ciljem da im omrznu one poslanike koji ih zastupaju. Zato je kralj i njegov dvor montirali proces protiv prvaka „Klubaša” krajem 1907. godine zbog tzv. „Bombaške afere”, optužujući ih da su planirali terorizam protiv njih. Kada su počela hapšenja zbog „veleizdaje” Simo Šobajić i jedna grupa iz vođstva „Klubaša” su izbjegli u Srbiju. Tamo je naišao na podršku i pomoć od brata od ujaka Jovana Cvijića, koji je na njega i uticao da objavi dio svojih istorijsko-socioloških i književnih istraživanja i sl., pa je tako objavio dvije knjige „Crnogorci” 1910. godine i zbirku pripovijedaka „Iz kršnog zavičaja” 1912. godine. Njegov dalji plodonosni rad i stvaralaštvo prekinula je smrt u 38. godini života 1916. godine. Da Sima Šobajića rodni Nikšić nije zaboravio svjedoči i to da jedna ulica u gradu nosi njegovo ime.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.