Piše: Aleksandar Dedović
Modaliteti rješavanja odbrambenih i bezbjednosnih pitanja koja će na dugi rok odrediti budućnost Crne Gore konačno postaju predmet pažnje i interesovanja građana u svjetlu prestrukturiranja postojećih opozicionih i vladajućih političkih partija, formiranja novih, raznih parada i protesta, Sutorina, Prevlaka i “depeša”, mijenjanja tablica, privatizacija... Volio bih da živim u zemlji koja je ekonomski jaka, slobodna, demokratska i uvažena od međunarodnih partnera. Volio bih da živim u zemlji u kojoj je normalno da građani mijenjaju vlast sve do momenta kada budu njome zadovoljni u potpunosti. Volio bih da živim u zemlji koja ima snažne i sposobne institucije u kojima, isključivo u interesu građana, rade profesionalci i patriote. Volio bih da živim u zemlji koja je spremna da odgovori svim, a naročito bezbjednosnim izazovima u prvom redu huliganskim ispadima, obračunima kriminalnih bandi, prirodnim i industrijskim katastrofama, terorističkim i sajber napadima itd… Volio bih da živim u zemlji koja bi, kao takva, bila u situaciji da određuje pravila igre, postavlja uslove i sama bira partnere, saveze i gradi bolju budućnost.
Očito je da građani Crne Gore jednostavno ne mogu da se izbore sa lošim navikama, pasivnim odnosom prema boljoj budućnosti i ne žele da mijenjaju postojeći sistem vrijednosti u kome se, pored sve priče, očigledno dobro snalaze.
Svakodnevne vijesti o zemljotresima, poplavama i požarima, sukobima, ratovima i pogibijama i dalje nas ne zabrinjavaju: “A šta ako…?”
Dok mnogo razvijenije zemlje grade partnerstva u cilju osiguranja bezbjednosti i prosperiteta svojih građana, mi tražimo opravdanja u ljubavi prema Rusiji, korupciji, crkvi, Kosovu, jeziku i zastavi, globalizaciji, narko klanovima i omiljenim političarima. U vremenu kada nam se iz države iznose milionski iznosi, kada generacije naslednika zadužujemo kreditima, kada konstatujemo milione gubitka državnih kompanija - još ima onih kojima je članstvo u NATO “veliki trošak”.
Ukidanjem trećine službenih automobila i revizijom putnih troškova i dnevnica javnih funkcionera – obezbijedićemo budžet iz kojeg možemo pokriti sve troškove, pa i da nam ostane. Toliko nas košta ova usluga članstva, imajući u vidu da ćemo biti među zemljama koje opet, najmanje izdvajaju.
Smatram da je članstvo u NATO šansa ovakve Crne Gore za stvaranje osnovnih preduslova u kojima će buduće generacije, bolje od nas, graditi bolje društvo. U ovom momentu, ovakvi kakvi jesmo, niti možemo niti zaslužujemo bolje.
(Autor je izvršni
direktor ‘’Alfa centra’’)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.