Kad god u vječnost odu izuzetne ličnosti, a Dragica Tomas je bila izuzetna po mnogo čemu, uvijek se u nevjerici zapitamo da li je moguće da je od nas otišla i takva osoba. A ona je bila i ostala izuzetna glumica s najvećim domaćim i stranim priznanjima na našim prostorima, po mnogo čemu samosvojna, ponosita i nesalomiva. Otišla je da se konačno pridruži svom voljenom Petru, o kojem mi je uvijek govorila tokom svih naših višegodišnjih susretanja i telefonskih razgovora. I danas mi zvone njene plemenite rečenice, koje su često počinjale sa: „A moj Petar...“
Dragica Tomas, kao žena vječne ljepote, prava, gospodstvena dama i u osamdesetoj godini, kao da je bila rođena sestra čuvenih italijanskih glumica iz nekog ranijeg vremena, Ane Manjani, Đine Lolobriđide i drugih. Prošla je kroz Crnu Goru pronijevši pozorišnom scenom i na filmskom platnu svoj ljudski ego, glumački bogati talenat, svoju neponovljivu personalnost...
I pritom je uvijek bila iznad svih ljudskih slabosti, gorda, s ponosom utkanim u arhetipsko biće Crne Gore. Nakon smrti njenog Petra, koju nije preboljela do kraja svog života, živjela je sama, a drugi dom joj je bio Crnogorsko narodno pozorište, gdje je visoko poštovana uz sva zaslužena priznanja, kojima se malo ko može podičiti u pozorišnom svijetu Crne Gore i šire.
I u posljednjim komadima u svom bogatom životu i radu usamljene umjetnice iskazivala je feniksovski sjaj raskošnog talenta, koji traje dok i život traje. Uvijek odgovorna prema ulozi, tekstu i svim glumačkim finesama scenskog iskaza, Dragica je zračila sa scene, vazda spremna, kao prava glumica, uz sva svoja bogata, stečena znanja, da uči do posljednjeg daha.
U nadi da autoru ovog teksta neće biti zamjereno što pominje zajednički televizijski projekat sa poštovanom Dragicom, navešću i neke njene riječi tokom posljednjeg prikazivanja TV-serije „Oriđinali“ za protekle novogodišnje praznike. Zahvalna Televiziji Crne Gore, rekla mi je i ovo: „Igrom sudbine nemam tu sreću da sam u Crnoj Gori tokom ponovnog prikazivanja serije, nego sam kod svoje sestre u Beogradu. Ali mene zbog serije zovu neprestano iz Crne Gore, svakodnevno, čestitaju i ne žale telefon da dugo razgovaraju sa mnom, fascinirani time kako sam donijela lik majke Đurđine. Izgleda da je taj lik tek sada, kad je izdržao probu vremena, bljesnuo na pravi način.“
A za najširi televizijski auditorijum briljantna Dragica Tomas ostaće zaista upamćena kao naša porodična „majka hrabrost“, kao volšebna Đurđina, koja je očarala svakog ko poznaje Crnu Goru. I ko poznaje crnogorsku majku, njen ponos, ljubav i brigu za familiju, uz sve moguće tužno smiješne scene majčinske pretjerane brige za svoju djecu i životne puteve najbližih.
A kad je trebalo da se „Oriđinali“ snimaju, pričao sam sa Živkom Nikolićem o potencijalnim glumcima. Kad smo pomenuli glavni lik serije, rekao sam svom prijatelju: „Živko, kao autor scenarija, želim i insistiram da glavnu ulogu igra Dragica Tomas. Mislim i znam da je ona jedinstvena osoba za tu ulogu, i da takvu ulogu neće donijeti niko kao Dragica.“
Veliki Živko, najveći filmski reditelj u istoriji crnogorske kinematografije, samo je žmirnuo na jedno oko, klimnuo glavom i pronicljivo, u svom duhu rekao: „Zašto da ne. I ja mislim da je Dragica prava za tu ulogu...“
Sa svoje strane, sjenima Dragice Tomas upućujem izraze visokog poštovanja, kao hrabroj ženi i umjetnici, koja je imala svoj zapaženi put kroz vrijeme. I koja je svoju duhovnost utkala u mnoge pozorišne i druge umjetničke projekte, ponosita, vazda prkosna i lijepa kao Crna Gora, koju je silno voljela.
)){kind=small}
