Piše: Milun Zogović
Petparačka mantra da se suverene države bombarduju u cilju rušenja diktatorskih režima i da su nevini ljudski životi kolateralna šteta milosrdnih anđela, suštinski je u najmanju ruku tragikomična i degutantna.
U cilju legalizacije pete kolone, kroz besomučno medijsko ispiranje mozgova, mizerno, potcjenjivački i licemjerno pokušava se nametnuti teza da je zastupanje stranih interesa, usmjerenih protiv interesa sopstvene države, jedan od oblika savremenog patriotizma i rodoljublja.
Pojedini nezavisni mediji pretvaraju se u agenture zadužene da što lanenije zamaskiraju naum skaradne transformacije patriotizma i učine novo poimanje prihvatljivijim što većem broju građana, ubjeđujući ih da su se previše borili za interese svoje države, i da je to retrogradno i prevaziđeno. Po toj logici, heroji koji su kroz istoriju ginuli za slobodu bili su neprijatelji crnogorske državnosti i ljuti izdajnici ili su, u najmanju ruku, po tvorcima strategije ispiranja mozgova bili zavedeni i neobaviješteni.
Izjava premijera Albanije da će se Kosovo i Albanija ujediniti do kraja je ogolila medijske pokušaje da se agresija NATO na SRJ opravda klasičnom zamjenom teza. Svakom dobronamjernom kristalno je jasno da je Jugoslavija bombardovana kako bi se nasilno otcijepio dio njene suverene teritorije u cilju stavaranja “Velike Albanije”. U istom cilju Hašim Tači i Edi Rama su kao heroji i vjesnici novog doba i pomenute strategije promovisani u počasne građane Ulcinja. Krajnje maliciozno, vojne agresije na suverene države pravdaju se nedostatkom demokratije i borbom protiv demokratski izabranih nosilaca vlasti kako bi se prikrile stvarne imperijalističke namjere i rat za teritorije i resurse.
Tokom sprovođenja ovog nauma crnogorskoj javnosti je nametnuta lažna opasnost od velikosrpskog projekta, kojim bi se zabavljala javnost dok se neometano sprovodi projekat ‘’Velike Albanije’’. Sramne nominacije iz Ulcinja, kojima su Rama i Tači proglašeni za počasne građane ove opštine upravo su poslednja faza pripremanja javnog mnjenja na medijsku legitimizaciju velikoalbanskog projekta i stvaranje opšteg utiska da je prirodno i sasvim opravdano da se na štetu Crne Gore zadovoljavaju tuđi teritorijalni apetiti.
Vrane sada, po mudroj staroj narodnoj poslovici, piju mozak sa raznih portala, televizijskih ekrana i to za minut-dva, a često i kroz raznorazne blogove i autorske tekstove onih koji su prethodno uspješno pohađali i sa najboljom ocjenom apsolvirali pomenute tretmane ispiranja mozga. Zato neupućene u ovo besomučno ludilo ne smije da čudi što smo 1999. godine bili bombardovani, jer smo zapravo mi krivi što su nas bombardovali i ubijali.
Da bi ovaj naum do kraja bio sproveden, neophodno je da prihvatimo potpunu robotizaciju, a emocije su najmanje što je potrebno žrtvovati u cilju legalizacije pete kolone.
Savremeno i viteški.
Zato i ne čudi što se po pitanju ulaska u NATO izdaje zapovijest da to nije emotivno pitanje. Za nametanje logike plaćeničkog pragmatizma kao dominantne neophodna je kolektivna amputacija emocije i zamjena civilizacijskog sistema vrijednosti švercerskom logikom ‘’trange-frange’’.
U trci za podjelom plijena i među hijenama čuju se disonantni tonovi kao posledica opravdanog straha da će neko ostati kraćih rukava.
Tako se ispostavlja da će pojedini uvezeni projekti prigrabiti kompletan kolač, ne ostavljajući čak ni mrvice za domaće doajene sa dugogodišnjim stažom sramnog profiterstva.
Problem i jednih i drugih je što mozak građana Crne Gore nije ponjava koja se ispira kroz njihovu banjicu, a onda po potrebi prostire i unovčava.
Ptice kojima je ljepše na zemlji nikad se neće vinuti u visine. Od onih koji su odabrali da puze i gmižu neprirodno je očekivati da se usprave i iskorače.
Problem je s kičmom, vremenom atrofira, preraste u urivak.