Piše: Đorđije N. Zuber
Od ruskog cara Petra Velikog počinje rusko interesovanje za Crnu Goru i njene građane. Svakako najznačajniji Crnogorac na dvoru Petra Velikog bio je Peraštanin Matija Zmajević.
Petar Veliki je Zmajevića proizveo u admirala Carske Ruske Mornarice i dao mu zadatak da obezbijedi pripreme za borbu protiv Šveđana. U toj borbi Rusi su pobijedili. To je bila velika zasluga admirala Zmajevića. Prvi od Petrovića u Rusiji bio je vladika Danilo, koji je donio pomoć i donaciju za obnovu Cetinjskog manastira. Posle vladike Danila, u Rusiji je najviše ostao vladika Vasilije koji je u Petrogradu napisao prvu istoriju Crne Gore, tamo je umro i sahranjen.
Vladika Petar Prvi Petrović bio je u Rusiji, a kada se vratio poslao je tamo na školovanje Đorđija Savova Petrovića koji je postao viši carski oficir. Posle njega u Rusiji je na školovanju bilo više Crnogoraca. U Petrogradu je Petar Drugi Petrović Njegoš hirotonisan.
Kad je ruski car Aleksandar čuo da Njegoš dolazi, odložio je već zakazani sastanak sa evropskim carevima. Kad je car ugledao Njegoša koji je bio vrlo visok, kazao je: „Pa, vi ste veći od mene“.
Njegoš mu je odgovorio: „Samo Gospod Bog je veći od Cara Ruskoga!“.
Posle Njegoša na školovanju u Rusiji bili su Pavle Petrov i Danilo Stankov Petrović. U Rusiji su se školovale četiri kćerke kneza Nikole: Zorka, Jelena, Milica i Anastasija.
Zorka se udala za kneza Petra, Jelena za italijanskog kralja, a Milica i Anastasija za velike kneževe. U Rusiji je školovano na stotine Crnogoraca. I ja sam završio vojnu školu u Rusiji i bio oficir ruske armije.
Hiljade Crnogoraca odlikovano je ruskim odlikovanjima, četiri bratstvenika Zuber pomagali su borbu Rusije za Krim protiv Engleske, Francuske i Turske. Ruska carica Katarina donijela je gramatu najglasovitijem bratstvu Boškovića u Bijelopavlićima, imenujući ih u zvanje ruskih plemića. Svi manastiri na Crnogorskom primorju su opstali zahvaljujući donaciji i pomoći iz Rusije. Na desetine ruskih brodova, prenosilo je pšenicu, hranu i namirnice u Luku Kotor da bi se prehranili građani Crne Gore.
Kad je Crna Gora proglašena kraljevinom, ruski car Nikolaj odredio je veliku rusku svitu, koja je krstaricom ‘’Aurora’’ stigla u Kotor. Kralj Nikola je odredio delegaciju kako bi dočekala rusku svitu u Kotoru. U toj delegaciji bio je i moj djed Bogdan Milov Zuber.
Na veliku žalost, osoba koja trenutno vrši dužnost ministra vojnog u Crnoj Gori nije dozvolila da ruski brodovi pristaju u luku Bar i Kotor.
Međutim, brodovi NATO-a i Amerike redovno pristaju u Bar i Kotor.
Prije nekoliko mjeseci, jedan NATO brod bio je usidren u tivatskom zalivu. Stanovništvo Boke bilo je ogorčeno. Nedavno je u Podgorici bakljom pogođen ruski golman. Ruski turisti se žale na netrpeljivost u Crnoj Gori. Da nevolja bude veća, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prvo je prihvatio poziv da 9. maja bude na proslavi u Moskvi, a kasnije je to odbio. Vujanović nije bio crnogorski nacionalista. Bio je vrlo omiljen i demokrata. Nažalost, Vujanović nije održao riječ. Crnogorci ne priznaju čovjeka koji ne drži riječ.
Marko Miljanov, velikan riječi, pitao je ubicu: „Što mi ubi kuma?“, a ubica kaže: „Morao sam ga ubiti, jer dao sam riječ da ću ga ubiti.“
„E ako si dao riječ, neka si ga ubio“ – odgovorio mu je Marko Miljanov.
Da bi oprao obraz, Vujanović bi trebalo da podnese ostavku.
Strašno je da predsjednik Crne Gore ne drži riječ.