Piše: akademik Zoran Lakić
Zahuktava se neravnopravna kampanja o NATO-u i Crnoj Gori. Svakodnevne su medijske vijesti o toj kampanji. I svako ih koristi na svoj način; najviše po principu ‘’pro domo sua’’. Na posebnom udaru su đaci i studenti! Nameće im se mišljenje da je to pitanje važnije od aktuelnog ponižavajućeg studentskog standarda, skupog i sve skupljeg školovanja i besperspektivnog zaposlenja, nakon završenog školovanja; da ne navodimo druge brojne društvene deformacije koje cvjetaju zajedno sa NATO kampanjom. Što je najčudnije i, rekao bih, neprimjereno, u kampanju su vrlo aktivno uključeni i strane diplomate, sa privremenim boravkom u Crnoj Gori. Za posebnu analizu je i odnos medija, koji su, takođe, politički opredijeljeni; zaboravljaju na osnovni i prioritetni zadatak – da informišu javnost i tačka!
Nameće se mišljenje da naš čovjek nema intelektualne snage da sam rasuđuje šta je dobro za njega. A „do juče“ su se, upravo, ti stranci divili Crnoj Gori i njenom slobodnom čovjeku. Ne možemo, a da se ne sjetimo takvih zapisa: „Crna Gora je krvavi presto slobode!“, „Umiriti Crnogorce isto je što i orati more!“. Neće biti naodmet ni podsjećanje na, možda, zaboravljene Zmajeve stihove: ‘’Sve što dalje vreme hiti/ Sve se većma prošlost grli / Sve se većma moji mrtvi/ Meni čine neumrlim!’’
S vremena na vrijeme pojavi se, naročito u ‘’Danu’’, pokoji tekst da opominje, podsjeća i upozorava na nedavno surovo NATO bombardovanje i razaranje naše zemlje, na rušenje njene infrastrukture, na svakodnevna ubijanja za 78 dana koliko je trajala operacija cinično nazvana ‘’Milosrdni anđeo’’. Pitamo se i danas kakvi su im tek đavoli, kada su im anđeli – takve ubice! Da pomenemo i aprosimativnu cifru učinjene nam štete od oko 100 milijardi dolara! Danas se sjećamo svega toga i pokajničkih riječi da je to bila velika greška. Kroz koju godinu priznaće oni i da je bila nediplomatska misija sadašnjih diplomata, koji obilaze istorijska mjesta porušene Crne Gore, propovijedajući da su njihove bombe bile namijenjene „drugima“, i da su naše bolne žrtve i stradanja – samo „koletaralna šteta“.
Ti strani misionari zloupotrebljavaju gostoprimstvo i poput one baba Vange – navodno „čitaju“ raspoloženje naroda. Naravno, na pogrešan način kao i dosad: na Zapadu ništa novo. Ne znaju za naše običajno pravo da je čak i prokazani neprijatelj – samo gost u njegovoj kući i da mu ne smije faliti „ni dlaka na glavi“. A šta čovjek misli o „nenadnom gostu“ to on zadržava za sebe do prve prilike kada mu se ukaže – da svima bez straha kaže što misli o „njihovima“ i o „takvim“ našima.
Traži taj slobodni čovjek ovih „gora i planina“ i svog pitomog mora – da se pita makar u svojoj kući, kao što je to vazda bivalo i biće: snaga je naša planinska rijeka?! Sloboda je naše sunce: „sva srebra, sva zlata – svi ljudski životi / ne mogu biti plata njenoj ljepoti!“ Čujem taj revoltirani glas naroda. I njegovu poruku: ako naši glavari neće da čuju naš glas i da ispoštuju našu volju, pozivamo vaskoliki narod da ličnim potpisom u svim mjestima Crne Gore – sa ‘’DA’’ ili ‘’NE’’ iskaže svoj odnos prema NATO-u i neka jasno kaže da li je ili nije taj savez društvo slobodarske Crne Gore. Pa neka naš parlament tada donese odluku, umjesto naroda Crne Gore. Na kraju ćemo se još jednom – uvijek vratiti našem Njegošu: ‘’Istina je da su narod hrabri, Da su bili. Ali đe su sada?!’’
I mi se pitamo gdje je sada Crna Gora i šta se to događa sa njom i u njoj?! Umjesto odgovora – neka narod kaže šta misli svojim potpisom: DA ili NE NATO-u.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.