Svijet ovog mjeseca slavi dan kada je prije stotinu godina tridesetogodišnji Albert Ajnštajn Pruskoj akademiji nauka predstavio ono što se smatra najvažnijom teorijom u fizici, koja spaja matematičke i fizičke koncepte na duboko značajan i elegantan način - Opštu teoriju relativnosti, piše portal npr.org. Neki teoriju smatraju i najvišim intelektualnim dostignućem u istoriji.
Slava je došla nešto kasnije, kada su 1919. godine astronomi objavili rezultate mjerenja dobijene tokom mjerenja u zapadnoj Africi i južnoj Americi tokom pomračenja mjeseca, koji su dokazali da je Ajnštajn bio u pravu. Nekoliko nedjelja od objavljivanja rezultata dobijenih tokom pomračenja, Ajnštajn je postao bukvalno superstar. Svijetom su putovale vijesti o novoj teoriji koja objašnjava poredak svemira, a magazin Tajm ga je proglasio „ličnošću vijeka”.
Ne može se poreći da je Ajnštajnova teorija veličanstven primjer moći ljudske mašte u pokušaju da dešifruje neke od najbolje skrivanih tajni prirode. To što je nazvao „opštom” ovu teoriju razlikuje od „specijalne” teorije relativiteta predložene 1905, koja je fokusirana na kretanje konstantnom brzinom. Specijalna teorija donijela je revoluciju u načinu na koji posmatramo prostor, vrijeme i materiju. Ajnštajn je pokazao da je naša percepcija stvarnosti kratkovida i iskrivljena zbog toga što su ljudi previše spori, da možemo da percipiramo kretanja koja su bliska brzini svjetlosti, vidjeli bismo da se predmeti smanjuju u pravcu njihovog kretanja, satovi se usporavaju, a masa povećava.
Ajnštajn je znao da specijalna teorija nije poslednja riječ fizike. Dugo se mučio da zaokruži ovu teoriju, jer je imao problema s matematikom. U to vrijeme bila je prihvaćena Teorija gravitacije Isaka Njutna, koji je shvatio da ona mora biti opisana kao sila koja opada s kvadratom rastojanja. Pretpostavljao da je gravitacija trenutna i da djeluje širom svemira poput nekog duha. Iako je bila misteriozna, Njutnova teorija je dobro funkcionisala. Međutim, Ajnštajn je došao na sasvim drugačiju ideju. Prostor je u Ajnštajnovom svijetu elastičan i reaguje na raspored materije u njemu.
Budući da je bio fizičar, Ajnštajn je znao da njegova ideja može biti prihvaćena, samo ako ponudi realne primjere iz svijeta koji nas okružuje. Jedan je bio promena orbite Merkura, koji je precesirao oko Sunca po krivudavoj putanji. Njutnova teorija nije mogla da dođe do preciznih brojeva, ali je Ajnštajn, koristeći činjenicu da je Merkur osjećao zakrivljenje prostora oko Sunca, došao do rješenja. Drugi efekat bilo je zakrivljenje svjetlosti zvijezde koja je prolazila pored Sunca. Astr. Njutnova teorija odgovarala je samo slučajevima slabe gravitacije. U novoj teoriji, oblik prostora i protok vremena reagovali su na raspodelu mase u svemiru.
I tako nauka je još jednom dokazala da proširuje naše vidike i otkriva čudne i nevjerovatne veze i mogućnosti. Dok nastavljamo da se borimo sa prirodom i njenim misterijama, dobro je sjetiti se Ajnštajnovih besmrtnih riječi:
„Ono što vidim u prirodi je veličanstvena struktura, koju mi samo nesavršeno možemo da pojmimo i koja mislećem biću usađuje osjećaj poniznosti”.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.