Da u stvarnosti ne može postojati bjelina koja na neki način nije okaljana dokazuju nam radovi umjetnice Ane Grujičić koji su izloženi u podgoričkom ,,Bluz baru”. Žice koje rđavim tragom probijaju i paraju, narušavajući bjelinu gipsa i njegovu čistotu, simbolišu mnoštvo ožiljaka nalik lavirintu, što bi, po riječima umjetnice, i mogao biti naziv ove neobične izložbe.
- Ovaj prostor, a ne neku klasičnu galeriju odabrala sam zato što više volim da pružim umjetnost većem broju ljudi. Danas ljudi sve manje idu u galerije i muzeje, a više se okupljaju po kafanama i sličnim mjestima. Jedan od razloga jeste i što više volim neformalnu atmosferu od one koja vlada u ustanovama i institucijama. Neke lijepe uspomene me vežu za ovaj prostor i oduvijek sam imala želju da tu napravim svoju prvu samostalnu izložbu – kazala je Grujičićeva. Postavku čine njeni diplomski radovi i stari su već više od par godina, a nijesu ranije nigdje izlagani sem kada je umjetnica polagala ispit.
- Zaista sam imala potrebu da ih pokažem javnosti. Kako će ljudi odreagovati na njih ne mogu da pretpostavim, ali slobodno mogu reći da sam sentimentalno vezana za njih jer je to bio neki upečatljiv i emotivan trenutak u mom životu – objašnjava Grujičić. Rđa, žica i bjelina su odgovor na sve.
- Naprosto su me fascinirali kontrasti. Imaš nešto što je lijepo, čisto, neuprljano, a sa druge strane nešto što kvari svu tu čistotu, čime to nešto nije zaslužno za prljanje, već okolnosti u kojima egzistira. Bjelina bez rđe ne može postojati. Upravo taj trenutak u kome sam stvarala bio je takav da je morao da bude kombinacija i jednog i drugog – smatra Grujičićeva. Njeni radovi predstavljaju vizuelne ekspresije misli, emocija i reakcija. Svaki rad predstavlja zasebnu reakciju, te ima drugo značenje. Istovremeno, oni djeluju jedni na druge čineći cjelinu i zadržavajući lični izraz.
- U posljednje vrijeme sam se orijentisala na slikanje, jer mi jednostavno uslovi nijesu dozvoljavali da se bavim reljefnom formom ili skulpturom. U stanu mi je mnogo lakše da slikam – kaže umjetnica, dodajući da voli ,,iks mediju”, tj. da kombinuje različite materijale i da njima eksperimetiše. Dodaje, da je na to najviše podstakao profesor Milivoje Babović kod koga je i diplomirala.
- On je to probudio kod mene, zaintrigirao me na akademiji jer je izuzetno inovativan. Prosto, dao mi je najbolje ideje i motivaciju – kaže Grujičićeva dodajući da su profesori otvoreni za mlade kolege i da su raspoložni da prihvate svježe ideje. Smatra da likovna umjetnost nije dovoljno ,,prisutna” na sceni kao ostale vrste umjetnosti, te da joj se ne poklanja pažnja kakvu baš zaslužuje.
- Kada je skulptura u pitanju jako volim Kaldera i njega bih izdvojila kao vajara, a kada je slikarstvo u pitanju tu bih već morala iz svake epohe da izdvojim po nekog. Što se domaće scene tiče, jako cijenim rad Željka Reljića, Adina Rastodera, mog profesora Milivoja Babovića, Maje Čakalović... Od slikara cijenim Ratka Odalovića... - kazala je Grujičićeva. Kada su u pitanju radovi i inspiracija, umjetnica navodi da je prvenstveno vođena emocijama, ali i onim što joj se dešava.
- Ovoj izložbi nijesam dala naziv, ali generalno ovi radovi bi se mogli podvesti i zaokružiti imenicom ,,Lavirint”, jer me je inspirisala Borhesova pjesma – navodi Grujičić dodajući da, ipak, nema puno ,,književnosti” u njenim radovima. Zaključuje da je nezahvalno govoriti o planovima za dalje, ali da bi voljela da nastavi stopama i tempom kojim je krenula.
A.ĆUKOVIĆ

Biografija umjetnice

Ana Grujičić je rođena 1985. godine u Podgorici. Završila je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek vajarstvo u klasi profesora Milivoja Babovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od decembra 2014. godine. Živi i radi u Beogradu.