Okvirnim akcionim planom za implementaciju strategije reforme javne uprave u Crnoj Gori od 2011. do 2016. godine Vlada je planirala da potroši ukupno 25,7 miliona eura, dok na drugoj strani nema podataka koliko je u istom periodu, po tom planu smanjen broj službenika, iako je prije dvije godine najavljivano da se radi o 6.000 službenika i namještenika. Najveći dio novca od 25,7 miliona – 12 miliona eura potrošeno je za osnivanje biznis inkubatora u 12 jedinica lokalne samouprave. Pet miliona eura, sredstava USAID-a namijenjeno je za smanjenje administrativnog opterećenja u upravnom postupku, a iznos od 3,85 miliona eura namijenjen je za sistem razvoja ljudskih resursa.
Država je namijenila 800 hiljada eura iz IPA sredstava 2008. za podizanje nivoa etike državnih službenika, dok je pola miliona koštalo sprovođenje reforme zvane giljotina propisa iz sredstava Svjetske banke. Za opremanje Uprave za inspekcijske poslove, odnosno za kupovinu prenosnih računara i štampača svim inspektorima potrošeno je 550 hiljada eura 2012. godine, za izradu inspekcijskog informacionog sistema 250 hiljada, dok je obuka inspektora koštala 150 hiljada eura. Za pripremu, promociju i primijenu lokalnih planova ekonomskog razvoja potrošeno je pola miliona eura, dok je 1,5 miliona opredijeljeno za sistem podsticaja međuopštinske saradnje, kroz mogućnost finansijskog učešća države, koje se, kako je navedeno u Vladinom dokumentu, ogleda u subvencionisanju u iznosu od 20 odsto za 10 projekata između opština.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić smatra da javnu upravu treba reformisati, te da nije strašno što za tu reformu trebaju određena sredstva, ali je problem što se ona troše na potpuno nepotrebne stvari.
– Na primjer, najviše sredstva je potrošeno na formiranje biznis inkubatora, koji su po mom uvjerenju potpuni promašaj, zato što kod nas nema preduzeća ni preduzetnika kojima je to potrebno, pa je trošenje sredstva u te svrhe, neću reći pranje, ali jeste bacanje novca. Pored biznis inkubatora, još ima takvih pozicija koje, zaista, iziskuju određeni novac, ali ne toliko. Očito je da nemamo akcioni plan koji će da izvrši racionalizaciju javne uprave, da svedemo broj službenika na evropske standarde i da ne dolazimo u situaciju da u jednoj opštini ima 200, 300 ili više zaposlenih, što je previše u odnosu na broj stanovnika i na stvarne potrebe. Konkretno, novac koji se troši iz budžeta u te svrhe, zaista je, blago rečeno, sumnjivog karaktera i očito se radi o pokušajima da se pred Evropom prikažemo da smo nešto radili, ali se suštinski ništa nije uradilo – rekao je Lekić.
Samostalni poslanik Mladen Bojanić smatra da broj zaposlenih u javnoj upravi ne odudara od prosjeka u EU, te da nije problem u broju zaposlenih u administraciji, već u neeefikasnosti rada administracije, koja radi manje nego što bi morala, kao servis građana.
– Plaćanja koja idu negdje drugo obično se provlače kroz neke ugovorene usluge i daju nam iskrivljenu sliku vezano za primanja te administracije, jer oni u prosjeku imaju niske ili prosječne plate, ali sa druge strane, postoji i sakriveni dio kroz usluge koje im se plaćaju, tako da administracija nije toliko loše plaćena, kako to izgleda na prvi pogled, ako uključimo i taj dio koji im se plaća za učešće u raznim komisijama, izradu akcionih planova, koji su u suštini, dio njihovog osnovnog posla. Tako se javlja paradoks, da država koja insistira na plaćanju poreza, umjesto da na punu platu plati doprinose, ona kroz te ugovore, manje plaća porez na dio primanja koje dobijaju činovnici – rekao je on.
Bojanić je istakao da efikasno i racionalno trošenje državnog novca ide od vrha.
– Ako se ministar krije iza lažnih trablica vikendom i time naravno zloupotrebljava državne resurse, kakva je to onda slika službenicima, kako oni onda da se ponašaju. Prostor za racionalizaciju je ogroman, za efikasniji rad uprave, smanjenje troškova, ali to treba da krene od rukovodilaca, ministara vlade i vrha, pa dalje prema nižim činovnicima – poručio je on.
J.V.
Izmjene zakona koštaju šest hiljada
Prema Vladinoj strategiji, izmjene Zakona o državnoj upravi koštale su šest hiljada eura, a predlog Zakona o Vladi pet hiljada. Za izradu zakona o zaradama zaposlenih koji se finasiraju iz budžeta planirano je 10 hiljada eura, a isto toliko košta i izrada zakona o javnim službama i fondovima, kao i Zakon o javnim agencijama, te izrada programa privlačenja i zadržavanja kadra u državnoj službi. Da se utvrdi obavezni program obuke za pojedine kategorije službenika treba 30 hiljada eura, dok je za ojačane kadrovske i prostorne kapacitete MUP-a i Uprave za kadrove, odnosno za popunjavanje slobodnih radnih mjesta, IT opreme za jednu prostoriju i obezbjeđivanje tehničkih uslova za novozapsolene, potrošeno 30 hiljada eura.