U sindikatima zdravstva zasad ne mogu da preciziraju koliko će budžet koštati loše rukovođenje u zdravstvenim ustanovama, što će zavisiti od toga da li će radnici svoja potraživanja naplaćivati preko Agencije za mirno rješavanje sporova ili na sudu, gdje se dosuđuju mnogo veći iznosi. U pitanju su potraživanja za prevoz za period od 2010. do 2014. godine jer nijedna zdravstvena ustanova, osim Kliničkog centra, do kraja prošle godine nije postupila po instrukcijama Ministarstva zdravlja i Vlade i ukinula raniju odluku da se ova naknada isplaćuje svima, bez obzira da li žive u blizini radnih mjesta ili putuju iz drugih gradova. Radnici u tim bolnicama i domovima zdravlja imaju pravo da na sudu traže nadoknade za prevoz.
Predsjednik Sindikata zdravstva pri Uniji slobodnih sindikata Vladimir Pavićević kazao je „Danu” da se stiče utisak da Ministarstvo finansija pokriva loše rukovođenje zdravstvenim ustanovama koje će budžet, na ime prevoza, koštati od pet do 10 miliona eura. Pavićević je podsjetio da je KCCG do sada tužilo 1.700 radnika, zbog toga što im nijesu isplaćene nadoknade za prevoz u 2010. godini. Njih 700 još nije dobilo potraživanja u iznosu od 108.000 eura.
Oko 7.000 zdravstvenih radnika potražuje dugovanja kod Agencije ili na sudu, dok ostali čekaju postizanje dogovora na nivou ustanove i sindikata.
– U KCCG su tražili nadokande za period od 1. marta do 31. decembra 2010. godine. Sindikat zdravstva je svim sindikalnim organizacijama koje mu pripadaju dao preporuku i logističku podršku da svoje pravo na isplatu naknade za prevoz ostvare na sudu. Izuzev Kliničkog centra koji je, na veliki pritisak sinidikata da se isplati ta naknada, u decembru 2010. godine ukinuo odluku o isplati naknade za prevoz, po našim saznanjima nijedna zdravstvena ustanova u Crnoj Gori do sredine prošle godine nije ukinula tu odluku – objašnjava Pavićević.
Kako kaže, zaposleni u tim ustanovama imaju pravo na naknadu za troškove prevoza od i do sredine 2014. godine, što će zdravstevni sistem koštati između 5.000.000 i 10.000.000 eura.
– Za neke ustanove već stižu presude i radi se o iznosima od 1.200 eura i više. Za zaposlene koji su svoje pravo ostvarivali preko Agencije za mirno rješavanje sporova, po informacijama koje mi imamo, ti iznosi su znatno manji. Tu se još ubrajaju i sudski troškovi i zatezne kamate zbog kašnjenja isplate – kaže Pavićević.
Pavićević smatra da menadžmenti najvećeg broja zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori ne vode dovoljno računa o finansijama i trošenju budžeta.
– Nakon odluke KCCG da ukine naknade za prevoz, trebalo je da donesu istu odluku u svojim ustanovama kako ne bi budžet zdravstvenih ustanova i države na kraju sudski isplaćivali milione eura. Sumnjam da su to radili zbog naklonosti prema radnicima kako bi im dali osnov da dođu do velikih finansijskih sredstava – upozorava Pavićević.
Iz Ministarstva zdravlja ranije su kazali da država neće dozvoliti da se ugrozi normalno funkcionisanje zdravstevnih ustanova. Poručili su da su „zdravstvene ustanove dužne da isplate dugovanja, jer imaju status samostalnog pravnog lica”. Iz tog resora su naveli da se prema podacima Agencije za mirno rješavanje sporova i zdravstvenih ustanova, dugovanja zaposlenima za prevoz iznose oko pet miliona eura.
Predsjednica Sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić ranije je poručila da će tražiti od ministra Budimira Šegrta da ispita rad zdravstvenih ustanova. Ona je kazala da direktori ustanova nijesu ispoštovali preporuke da se naknada za prevoz isplaćuje samo medicinarima kojima je kuća udaljena preko šest kilometara.D.B.
U KCCG čekaju nadoknadu za prekovremene
Prema riječima Pavićevića, KCCG duguje zaposlenima nadoknade za prekovremene sate za prethodne dvije godine, ali nije mogao da precizira iznos. Istakao je da je to utvrdila Inspekcija rada, koja je izvršila nadzor po njihovom nalogu.
– To je novac za zaposlene koji rade u smjenama i zaposlene koji rade šest dana u nedjelji po sedam sati. Do prije dvije godine taj problem se rješavao plaćanjem viška radnih sati ili dodjeljivanjem slobodnog dana. Međutim, gotovo dvije godine to više nije praksa. Po našim procjenama, radi se o neplaćenih osam radnih sati mjesečno, a broj zaposlenih koji polažu pravo na tu isplatu je veliki. U narednim danima odlučićemo na koji način ćemo reagovati povodom ovog pitanja – kazao je Pavićević.