Piše: Dragan Mraović
Prizrenska liga je osnovana 10. juna 1878. sa parolom „svi Albanci u jednom velikom albanskom vilajetu”. Zahtjevi su bili da u “njihovoj” zemlji ne bude Srba, Crnogoraca, Grka, zatim da Sultan ne postavlja činovnike iz Turske, već samo Albance, da ne traži regrute i porez... Prizrenska liga je kamen temeljac “Velike Albanije” koja je san svih Albanaca. Samo idiot ne može da shvati da Albanci neće od toga odustati sve dok na to ne budu primorani. Bili su uz Musolinija i naciste, jer su im obećali “Veliku Albaniju” davanjem Kosmeta. Da su im to obećali Srbi, bili bi sa Srbima. Ili Grcima. Ili Crnogorcima. Za Albance nema ničeg važnijeg od “Velike Albanije”. Ona je iznad Boga, vjere, porodice, prijateljstva, ličnih interesa i već skoro vijek i po slijede tu svoju veliku ideju. Oni Albanci koji posumnjaju u taj cilj tretiraju se kao izdajnici. Prvi korak ka “Velikoj Albaniji” bio je stvaranje zvanične države Albanije, poslije Drugog svjetskog rata.
Međutim, kamen temeljac za albanski san o “Büyük Shqipërisë” postavili su Srbi: Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Hašim Tači. Naime, dva najveća junaka u albanskoj istoriji su Srbi: islamizovani Srbin Skenderbeg i albanizovani Srbin Tači - počasni građanin Ulcinja. Oni su, osim Skenderbega (bio je opravdano odsutan), potpisali u Briselu 2013. sporazum između Prištine i Beograda kojim je faktički priznata nezavisnost Kosmeta. Teritorije Makedonije i Crne Gore (do Danilovgrada) i dalje su u planovima kosovskih Albanaca, kao dijelovi buduće “Velike Albanije”. Zato se, recimo, 19. marta 2001. pojavila “Oslobodilačka armija Plava i Gusinja”. Zato je Gospodar bio prinuđen da bira da li da ide na sud u Bariju da mu se sudi kao “kumu nad kumovima” i da izda Srbiju i Crnu Goru, pa je spasavao sebe izdajničkim obećanjima Albancima da bi presudno glasali u korist odvajanja od Srbije na referendumu 2006. Zato je u Prištini održan, prošle godine, forum o odnosima Kosova i Crne Gore, sa zaključkom da su Albanci u Crnoj Gori diskriminisani. To nije tačno, ali je cilj stalno održavanje tenzije i spremnosti Albanaca na akciju u prvoj pogodnoj prilici.
Oktobra 2003. održan je u SAD skup o albanskoj ugroženosti i budućnosti u Crnoj Gori. Kongresmen Tom Lantoš, njegova žena Albanka Aneta i supruga albanskog plaćenika kongresmena Džoa Diogardija, predvodnika “Albanske američke lige”, rekli su da Albanci nemaju ekonomska, politička i kulturna prava u Montenegru, jer su već “123 godine pod crnogorskom okupacijom”. Zašto sve te laži? Radi destabilizacije Podgorice u cilju pripreme albanske terorističke akcije u Gospodarevom feudu čija je polovina ucrtana u “Veliku Albaniju”, uz poziv Albancima u Crnoj Gori: “Braćo i sestre, učinimo Albaniju jedinstvenom, i ako bude potrebno, daćemo za nju hiljade života!” – komandant Meti.
Kočo Danaj sada traži da svi Albanci žive u jednoj državi “Prirodnoj Albaniji”. Ako i drugi na Balkanu prihvate taj pojam, tek će biti krvi, jer, recimo, za Srbe je “Prirodna Srbija” od Drača i Dubrovnika, do Skoplja, od Banije, Korduna i Like do Vidina... “Prirodna Albanija” je još opasnija od “Velike Albanije”. Kočo traži referendum da se Albanci u Crnoj Gori izjasne da li žele da žive sa svojim sunarodnicima u istoj državi da bi se stvorio preduslov za otcjepljenje pola Crne Gore! I tako će to ići dok se ne zaustavi američki imperijalizam koji to podstiče, jer mu albanska etnički čista država omogućava da destabilizuju stanje u Evropi i sprovodi američke interese.
To je rezultat Gospodareve izdaje, kao i neustavne, pogrešne i antisrpske politike Beograda!
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.