„Zaratilo” je rukovodstvo Fudbalskog saveza Crne Gore prije skoro deset godina sa našom redakcijom, „zaratilo” i izolovalo naše novinare. Uskraćivalo je pravo na rad. Nije dozvolilo da pratimo utakmice koje organizuje ova kuća. Ratili i inatili se sve dokle smo pojedinima sa čela trpeze objasnili užu specijalnost, ali i dokle su „europejci” došli i ultimativno naredili da ne smiju diskriminisati medije, odnosno novinare. A zbog čega su nam branili da gledamo utakmice? Evo zbog ovoga što je kulminiralo prije neko veče na utakmici Crna Gora – Rusija! Kritikovali smo rad čelnika Saveza, tada, potom, i uvijek, jer je svaka utakmica koju su organizovali bila slična ovoj kada je čovjek-sportista umalo platio glavom. Nijesmo kritikovali već javnost obavještavali da tu kuću vode nesposobni ljudi, ljudi koji ne znaju ništa da organizuju, odnosno koji posao vode na način kako su „razgovarali sa kritičarima” – zabranama i strahovladom. Tako funkcioniše kuća čijim stanovnicima, naročito kućnim starješinama, nije u opisu posla samo da slave kada Vučinić ili neko drugi postigne gol, već da obezbijede naciji kompletan ugođaj. Pa i kada se zeleni pravougaonik napusti pognute glave. Posao kućnih starješina je da vode računa o regularnosti utakmica za koje se izdaju kao nadležni, pa da se, makar oglase kada članovi njihovog kućnog savjeta prodaju obraz za novac koji uzmu pojedinci. Posao kućnog starješine je da se uključi u sve probleme na koje članovi nailaze, ali i da članove kućne zajednice ukori za prestupe.
Jeste kada bi smio!
E posao kućnog starješine je, ako ne može da vlada kućnom zajednicom, a očigledno je da ovaj ne vlada, da posluša savjest i odstupi. Ako ne umije, ili nema vremena da posluša realnost, neka čuje šta se govorka okolo, pa i u ovakom udbaškom okruženju. Neka oslušne šta misle članovi kućnog savjeta na čijem je čelu, odani mu do snisishodljivosti prijatelji i poznanici, neka oslušne i postupi po tim notama dokle muzika još uvijek svira tihim arijama.
Kada zatutnje bubnjevi mečka će glavom bez obzira. Moraće! Onda joj već nema spasa, pa taman da je čuvaju najsposobniji agenti, ne ANB-a kao sada, već američke CIE .
Ljutio se predsjednik kućnog savjeta da mu zavirujemo u posjed, da ga opterećujemo u predanom radu, da mu rad nipodaštavamo... Evo sada nakon dugogogodišnjeg ćutanja, ukazujemo na isto i pozivamo da uradi što se očekuje od nesposobnog.
Da podnese ostavku!
I povede bliske saradnike. Naravno!
Eh, kako mu betoniramo stolicu! Predsjednik niti zna niti hoće da čuje do sebe samoga. A tek kada mu savjet dolazi iz DAN-a, tada tek neće razmišljati o ostavci, pa taman do bubnjeva.
Bubnjevi se ne čuju samo iz naše redakcije – predsjedniče! Osjećaš li?
Veselin Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.