Kada prilike od čovjeka načine marionetu, pa se ovaj osjeti ko ugrđen plastelin u rukama jarca: bez forme i jasnih boja, onda legitimno zvuči da beznađe, ljutnja i išklepani ponos traže galaktičko poravnanje. Ono glupo potvrđivanje od okoline. Da nisi tek tamo neka polutka zavaljena među tonama mesa. Zaturena u hangar, što smrduljeca iz potaje mraka. A ako i jesi, da si makar toliko svjež da zaslužuješ da te okače na izlog mesare. Čudo jedno kako svi imamo potrebu za kukom o koju ćemo se oklembesiti. A opet ono, vazda smo u nekim okukama... Malo kuka, a opet kuku tebi, kuku njemu, kuku svima. No, nije bitno, vrnimo se temi. S vremena na vrijeme, nos karaktera počne da se šilji te čeljade želi da se izjada i opravda sebi... pride, da od svijeta prikupi što više simpatija i razumijevanja. Zato i ne čudi što s vremena na vrijeme požele svakojaki da se posvete pisanju... da stvore djelo koje će zadiviti meridijane i obilježiti nacije. “Istorija će da me pamti i pominje kroz epohe” - orgazmična tinjalica svakog pisca. Ne zaboravite, pisanje je zbilja divna metoda ispoljavanja kreativnog naboja, mahom rezervisana za siromašne. Sve što je pritom potrebno da posjedujete - malo talenta i litar pripovjedačkog potencijala. Nije zgoreg imati i ‘’raspišljivu’’ misao (kako god ovo protumačili). Izdavači znaju da prosječni kupac knjigu obično bira na osnovu popularnosti samog autora. Međutim, kada se radi o relativno novim imenima, i pisac i izdavač moraju da se uzdaju u snagu naslova. Zato, najveću prođu (i prodajni efekat) imaju takozvani vodiči do boljeg života. Prosto smo ludi za ludacima koji su ukapirali sve. Svjetska skribomanska produkcija nikad nije bila obimnija... i jeftinija.
Izuzetno su tražene: „Kako se srećno udati“, “Kako da izgledate mlađe nego kad ste se rodili”, “Kako da se srećno razvedete”, „Muškarci su sa Marsa, žene sa Venere“, „Vodič za pilates“, “Pilates za vodiče”, “Deset pravila o životu”, “Pet pravila o životu”, “Život bez pravila”, “Jogom do dužeg penisa”, „Kako čajem zategnuti lice i vaginu”, „Kako produžiti penis prirodnim vježbama“, „Šta ako dijete nije tvoje? Vodič za zamjenu“, „Đakuzi i delfin u kuhinji? Nije nemoguće“ i dr. Naravno, pored ovakvih priručnika, klasična djela nemaju neku veliku šansu. U suštini, ako se tvorac drži oprobanog recepta u stvaralaštvu – koji glasi da „svaka rupa ima svoju zakrpu“, svi će biti u dobitku. A mi ionako prepuni rupa, ha! Ipak, ovog puta ćemo se pozabaviti naslovima koji nisu nikad doživjela etiketu „bestselera“ – a samim tim su mi i draži. Pogledajte zašto... Možda vam pomogne u procesu stvaranja.
Uvijek su postojali osobenjakovići toliko bogatog duha, da im je draže bilo da njihovo djelo bude čista provokacija – nego materijal u trci za lovorikama i tantijemama. Knjiga „Kako da otvorite firmu u 18. vijeku“ je prodata ispod deset komada. „Italijanski bez riječi“ i „Bio sam mučen od strane pigmejske kraljice sa brkovima“ su više godina bile u izlogu jedne njujorške knjižare – bez prodatog numusa. Zanimljivo „Kako izbjegavati posao“ od Vilijama Dž. Rejlija je prevedena na nekoliko jezika, iako se malo ko može pohvaliti da je posjeduje. „Kako ukloniti braon fleke sa veša“ i „Kako sa zadovoljstvom vršiti veću nuždu u šumi, u blizini sastajališta medvjeda“ (od Ketlin Majer) besplatno su dijeljeni posjetiocima nacionalnog parka u jednoj američkoj državi. „Živjeti sa mrtvacem“ iako je koštao svega jedan peni – punih dvadeset godina niko nije ni pogledao (paradoks ovog doba glasi – neki kolekcionari su spremni da odvoje i po nekoliko hiljada dolara za originalni primjerak). „Fundamenti prđenja“, neobičan priručnik koji je trebalo da pomogne ljudima lakih crijeva da ne ispuštaju gas tokom seksa je štampan 1727. godine u Londonu – i bio je dnevna tema jedne velike rasprave u britanskom parlamentu. „312 načina za samoubistvo“ od Sju I. Sajd je čak bila zabranjena (sada se može preuzeti sa interneta). „Grčki poštari sa sela i njihov zadah od luka“ od Džona Grišama je u stvari veoma zanimljiva knjiga... šteta što nije doživjela dopunu prvog izdanja (od svega 200 primjeraka). „Veliku knjigu o lezbejskim konjima“ su napisale Alisa Surkis i Monika Nolan, i nisu se baš proslavile kod ženske populacije ženoljubaca. „Ako ne možeš da živiš bez mene, kako to da nisi mrtav?“ od Sintije Hamil je doživjela koliku-toliku popularnost... uglavnom su je kupovali novinari koji su potom u lepezastim člancima pljuvali po autorki. „Šta vaš izmet govori o vama“ je u stvari napisana od strane dva priznata američka ljekara – Džoš Ričmana i Aniš Šet, ali je naslov učinio da (korisna) knjiga završi na smetlištu civilizacije. I sad već čuvena “Dobar otac je sjajan ljubavnik”. Ubjedljivo najzanimljiviji naslovi krase dječju biblioteku – tu čak postoje urnebesni priručnici o odgoju mališana. Mnoga udruženja roditelja (Australija, Kanada i Portugal) su sudski protjerali većinu knjiga sa „nezgodnim sadržajima“... No, ako ih i ne možete (možda) naći kod nas, evo nekoliko interesantnih: „Zašto tvoja mama dahće noću?“, „Dobili smo te slučajno, više nezgodom nego željom“, „Nepoznati imaju najbolje slatkiše“, „Magični svijet unutar zamrzivača - slobodno uđi, dječače“, „Dječak koji je umro nakon što je pojeo pun tanjir povrća“, „Tvoji košmari su istiniti“, „Tatina nova žena, Robert“, „Igra sa malo vode i utičnice“, „Pop-ap knjiga o ljudskoj anatomiji“, „Vrištanje, kukanje i skičanje kako bi dobio ono što želiš“, „Šta to taj pas radi drugom psu?“, „Tata pije zato što plačeš“, „Ne ličiš ni na mamu ni na tatu? 100% si usvojen“, „Kad su sline najukusnije“, „ Bake jedu malu djecu. Deke takođe.“, „Otvori kapiju, izađi na ulicu“, „Djevojčice piške na dupe“....
Šta sam ja ovdje poručio? Da je naslov bitniji od teksta? Da nije vrijedno truda druge podučavati? Da sve u životu biramo na osnovu marke i omota? Logo je važniji od kvaliteta? Bože, sačuvaj! To ste vi tako shvatili... jer u svijetu loših i glupih atributa, previše je tražiti česticu pameti među zaključcima.
(Autor je književnik)
Piše: Milisav S. Popović