Prioritet Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija (URA) jeste uspostavljanje vertikalne i horizontalne infrastrukture na terenu, s obzirom na prepoznatu i probuđenu energiju za promjenama. U tom smislu, kredibilna alternativa postaje naša primarna obaveza, rekao je juče u intervjuu za „Dan” Šerbo Rastoder, potpredsjednik Građanskog pokreta URA.
– Partneri se objedinjuju na principima, a ne na parolama i emocijama. Ujedinjena reformska akcija promoviše principe koji su opštepoznati i dovoljno vrijedni da ne odbacuju bilo koga – istakao je Rastoder, odgovarajući na pitanje koga vidi kao potencijalnog partnera u opoziciji
● Za kakav izborni nastup opozicije se zalažete – da li je to zajednička lista ili nastup u više kolona?
– Zalažem se za listu koju će objedinjavati principi otvorenog, demokratskog, multikulturnog društva, a ne partitokratska logika društvenog parazitizma, koji svrhu društvenog angažmana vidi u tome da bude „protiv”, a ne „za”.
Smatram jednako destruktivnom pojavom nesposobnost da se borba za „društvo jednakih šansi” ne proglasi za vodeći princip svakog opozicionog djelovanja, koliko je destruktivno istrajavanje aktuelne vlasti na konceptu podijeljenog društva. Prioritet URA sada je uspostavljanje vertikalne i horizontalne infrastrukture na terenu, s obzirom na prepoznatu i probuđenu energiju za promjenama. U tom smislu, kredibilna alternativa postaje naša primarna obaveza.
● Koga u opoziciji vidite kao najpoželjnijeg partnera – Lekićev Demos, DF, SNP ili Bečićevu grupaciju?
– Rano je govoriti o tome. Partneri se objedinjuju na principima, a ne na parolama i emocijama. Ujedinjena reformska akcija promoviše principe koji su opštepoznati i dovoljno vrijedni da ne odbacuju bilo koga. Znam da javnost priželjkuje ostvarenje političke logike u kojoj bi jedan snažan lijevi građanski centar objedinio Građanski pokret URA, Lekićev Demos, Bečićevu grupaciju i možda još nekoga ko je programski blizak opštim načelima demokratskog i otvorenog društva. Ali, da li će biti tako zavisi od mnogo čega. Prije svega od toga da li je cilj svih istovjetan?
● Mislite li da SDP, nakon iskustva u Podgorici i sa prelaznom vladom, može biti partner opoziciji?
– Mislim i znam da u SDP-u stanuje snažan demokratski i ljudski potencijal koji će ako bude poražen na predstojećem kongresu svakako naići na otvorena vrata u Građanskom pokretu. Ali, ako se i dalje nastavi sa žiriranjem i pranjem „političke prljavštine” ova partija više ne može biti partner nikome i vjerujem da je toga svjesna. Podgorica je bila zadnja rata plaćene kamate povjerenja u ovu grupaciju.
● Da li je NATO tačka podjela u opoziciji, i je li referendum najpoštenije rješenje da se građani odrede prema tom pitanju?
– Mislim da je pitanje „za” i „protiv” NATO isforsirano i vještački nametnuto pitanje. Besmisleno je odgovarati na nešto za šta vas niko ne pita?
Opozicija je nasjela na potrebu dijela elite da se stranim partnerima „proda kao jedini garant ulaska u NATO”, kao da je to stvar politike, a ne zdravog razuma. Naime, ukoliko ne želite da ostanete „crna rupa” u Evropi vi nemate alternativu. Iz tih razloga referendum mi je prihvatljiv kao demokratska forma odlučivanja, ali nijesam siguran da se u ovom slučaju ne bi odlučivalo o „već odlučenom”. Zato pozivanje na referendum može biti i alibi onima koji ne žele da vide očigledno, kao što je protivljenje „referendumu” ključni dokaz za tezu da ovo nije političko pitanje.M.VEŠOVIĆ
Nije Dritan veći Srbin od Vučića
● Kako vidite mogućnost saradnje s opozicijom, posebno onim njenim dijelom koji je protiv nezavisnosti Kosova, a imajući u vidu da se funkcioner URA Dritan Abazović u januaru sastao sa Hašimom Tačijem, optuženim za teške ratne zločine na Kosovu?
– Uopšte mi ne smeta što je „dio opozicije protiv nezavisnosti Kosova” jer to ima uticaja na političku realnost, taman toliko koliko moje protivljenje globalnom zagrijavanju. A to što se Dritan Abazović sastao sa Tačijem koji je „optužen”, ali ne i osuđen, to bi istovremeno značilo da bi odmah trebalo prekinuti svaku komunikaciju sa onima koji su se susretali, ne samo sa onima koji su „optuženi”, nego i s onima koji su i „osuđeni”. Morate priznati da bi to bilo besmisleno. Zar neko računa da su diplomate EU politički nepismene sastajući se sa Tačijem ili da Abazović treba da bude veći Srbin od Dačića i Vučića koji su se takođe sretali sa Tačijem. Abazović je dovoljno politički pismen i sebi ne bi dozvolio luksuz koji bi bio u suprotnosti sa onim što predstavlja kao jedan od vodećih političara nove generacije.