KOTOR - Okruženi smećem sa svih strana, na Lovanji u kontejneru koji im je opština Kotor dodijelila kao privremeni smještaj nakon rušenja barake ispod stadiona FK „Bokelj“ na Peluzici, već petu godinu žive Nađija Ahmeti (34) i Agron Nošaj (35). Oni imaju šestoro djece- Bljerim (14), Andelina (13), Violeta (11), Valentina (8), Hira (6) i Musa (3). U školu ide samo jedno i to pješke od Lovanje do tunela Vrmac, gdje čeka đački autobus.
- Život nam je nikakav. Smeće ovamo, smeće tamo. Gdje god pogledaš smeće, a vazduh zatrovan. Do skora su kamioni istovarali smeće sa obje strane kontejnera, trenutno su se zaustavili, ne znam do kada ali bitno je da ne smrdi- priča Nađija Ahmeti, i dodaje da se za hranu snalaze tako što je uzimaju na veresiju pa plate kada Agron zaradi radeći na dnevnicu i sakupljajući staro željezo.
- Djeca nemaju obuću i bosa idu po smeću pa Boga molim da ne dobiju kakvu infekciju. Žalila sam se i tražila pomoć u Centru za socijalni rad jer mi u Crvenom krstu ne daju ono što treba djeci nego ono što oni hoće - žali se Nađija, koja je u šestom mjesecu trudnoće. Kaže da joj je prošle godine umrla petomjesečna beba jer je imala srčanu manu. Pored ljekova za dijebetes i epilepsiju, od koje, kako kaže, boluje već 20 godina, Nađija mora da uzima i ljekove za održavanje trudnoće, a pošto nema para da ih kupi, onda ih i ne pije.
-Primam socijalnu pomoć. Do prije dva mjeseca to je bilo 75 eura, a sada su mi povećali na 95 eura. Iz prvog braka imam dvoje djece, a sa Agronom petoro. Iako su sva djeca rođena u Kotoru, ukinuli su mi pomoć za djecu rođenu iz zajednice sa Agronom, jer nemaju državljanstvo, samo je najmlađi Musa dobio državljanstvo preko mene, pošto ja sada imam novu ličnu kartu i crnogorsko državljanstvo. Agron nema nikakva lična dokumenta, sem staru legitimaciju sa Kosova, koja ovdje ne vrijedi ništa. Ne može ni da se zaposli, pa fizikališe. Nemamo sredstava da pođe u Peć, da bi uzeo pasoš - priča Nađija Ahmeti.
Ovoj devetočlanoj porodici vodu dovoze kotorski vatrogasci, ali prije dva dana radnici Elektrodistribucije su im isključili struju.
-Isključili su nas zbog duga, a mi prosto nemamo para da plaćamo struju. Nabavili smo agregat, pa se nekako snalazimo - kaže Nađija, i dodaje da bi najviše voljela da isele sa Lovanje, da i oni dobiju montažnu baraku kakvu imaju njena braća koja rade u kotorskom Komunalnom preduzeću.
Nadžijin suprug Agron kaže da u Kotoru živi 15 godina i da mu je kičma stradala od teških poslova. Dodaje da je prije dvije godine radio u Komunalnom preduzeću ali da mu nijesu dali pare koje je zaradio, te da nije imao para da bolesno dijete odvede na operaciju.
- Platili su mi iz dva puta po 150 eura, ali već je bilo kasno jer je moja beba umrla,a ja nijesam imao para da je povedem na operaciju u Beograd - sa suzom u oku priča Agron Nošaj. M.D.P.
Integracija i socijalizacija sporo napreduju
Potpredsjednik Opštine Kotor Branko Nedović ističe da razumije da je život u kontejnerima na Lovanji težak, ali da su razgovarali sa predstavnicima Opštine Tivat da zajednički nađu neku lokaciju gdje bi izmjestili Rome i Egipćane. Međutim, takvih placeva je malo.
- Ono što imamo je u urbanim naseljima, a mještani koji tu već žive neće da prihvate da im susjedi budu Romi koji su došli sa Kosova. Ni Grbljani neće da čuju za tako nešto, tako da smo na mukama kako da nađemo najbolje rješenje za njihov smještaj - kaže Nedović i dodaje da je iz godine u godinu broj stanovnika na Lovanji sve veći. Nedović kaže da svi oni primaju socijalnu pomoć i žive od milostinje. Opština im daje po 70 ili 80 eura, po 400 eura godišnje, međutim, to nije trajno rješenje.
- Nekad dođu i mimo toga, traže za ljekove, za djecu, pa im često damo novac i iz svog džepa. Njima ne treba milostinja, nego posao. Paketi sa hranom koje dobiju od donatora se potroše, a onda opet sve po starom - kaže Nedović, i dodaje da Opština plaća Vodovodu godišnje 6.000 eura za vodosnabdijevanje ljudi koji žive u kontejnerima na Lovanji, što nije zanemarljiva cifra.
-Većina njih nema dokumenta. Ponudili smo im da apliciraju za državljanstvo, da dobiju makar isprave za strance sa privremenim boravkom, ali ni to nije pomoglo. Razumijem da nemaju para za put, da pođu na Kosovo po potrebna dokumenta, ali država im je u saradnji sa Međunardonom zajednicom plaćala put i neki opet to nisu odradili. Nastojimo da ih zaposlimo i integrišemo u društvo, neki već rade, a neki se teško snalaze, jer nemaju ni dana školovanja, a bez diplome nema posla. Mnogi roditelji se oglušavaju o zakon i ne šalju djecu u školu iako im obezbjeđujemo knjige – priča Nedović, i kao dobar primjer navodi socijalizaciju Roma na Trojici i u Kavču, koji su se školovali i kasnije razvili posao sa reciklažom, te svojim radom stekli kuće i imanja.
Još dva
kontejnera
Na Lovanju su nedavno postavljena još dva kontejnera. Kako saznajemo u njima će biti smješteno osmoro djece samohrane majke Sofije Jovanović. Kao državljanka Srbije, Sofija ne prima nikakvu socijalnu pomoć, živi od milostinje i od onoga što zaradi njen najstariji sin.