-Šestočlanoj porodici Fatmira Adžemovića iz Ulcinja, koja već godinama živi na rubu egzistencije, ekipa ,,Dana” u saradnji sa ,,Bankom hrane” uručila je paket namirnica. Fatmir je nesposoban za rad, a njegova supruga Zora nije u mogućnosti da nađe zaposlenje jer mora da se brine o suprugu i četvoro maloljetne djece koja pohađaju osnovnu školu. Adžemovići žive u trošnom montažnom objektu koji prokišnjava. Nemaju kupatilo, ni dovoljno ležajeva. Uprkos tome djeca su dobri đaci.
– Najteže mi je što od pomoći koju dobijamo ne mogu djeci da obezbijedim normalan život. Nemaju dovoljno garderobe, ni obuće, a nerijetko ni hrane. Ne možemo da platimo struju i svaki dan očekujem isključenje. Nemamo drva. Djeca ponekad zamole komšije pa im oni daju. Nekad po malo kupimo, ali uglavnom sakupljamo granje, ostatke dasaka ili paleta. Snalazimo se kako znamo, ali je mnogo teško. Zahvalni smo Banci hrane što su nam preko „Dana” uputili pomoć. Djeca su se mnogo obradovala, jer mnoge stvari koje smo dobili u paketu, nismo u mogućnosti da im priuštimo - kaže Zora.
Njen suprug Fatmir ističe da se mnogima obraćao za pomoć i da to radi isključivo zbog porodice. Teško mu je, kaže, što nije u stanju da nešto radi. Onda bi sve bilo drugačije.
- Nemam prohtjeva i ne treba mi mnogo, ali djeca zaslužuju više. Nažalost, ne vidim, pa mi je za svakodnevni život potrebna pomoć. Nisam u stanju da se sam krećem. Neko uvijek mora biti pored mene. Djeca pomognu kada nisu u školi. Supruga je prinuđena da uvjek bude kući i brine o meni. To joj ne dozvoljava da nađe posao. Od pomoći koju dobijamo jedva preživljavamo. Treba kupiti hranu, djecu poslati u školu, platiti dažbine, a sa 160 eura to se sve ne može - priča Fatmir.
Adžemovići kažu da bi im mnogo lakše bilo, kada bi imali malo bolje uslove za život i kada ne bi oskudijevali u najosnovijim stvarima. Svaka pomoć im je dobro došla, a najneophodnija im je topla odjeća i obuća za djecu, koja se često iz škole vrate mokra i promrzla. Trebalo bi popraviti krov da ne prokišnjava te srediti vrata i prozore kako im, kada pada kiša, ne bi prokišnjavalo i voda potpuno uništila i tako oskudan namještaj. Apeluju na sve ljude dobre volje da im pomognu, prije svega djeci. Osim iskrene zahvalnosti, zauzvrat ne mogu ništa da ponude i poručuju da se svako dobro dobrim vraća.
M.K
Nevolja nikad ne ide sama
Poplave u Ulcinju i Adžemovićima su donijele mnogo nevolja. Voda im je prodrla u trošnu kućicu i skvasila stvari. Morali su da dižu i namještaj kako bi spasili i ono malo što imaju.
– Sve je bilo mokro i sve se moralo prati. Soba u kojoj djeca spavaju još je vlažna. Jedna nevolja nikada ne ide sama, ali šta da se radi. Moramo se nadati da će doći bolji dani - optimista je Zora Adžemović.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.