Bivši načelnik kotorskog Centra bezbjednosti Zoran Brđanin i njegove kolege, komandir Aleksa Praščević i inspektor za strance iz Herceg Novog Dejan Iličković, juče su negirali navode optužnice da su nezakonitim radnjama omogućili sedmorici stranih državljana da nelegalno borave na teritoriji Crne Gore. Tvrdeći da nijesu krivi, oni su istakli da su postupali u skladu sa zakonom i da nijesu zloupotrijebili funkcije na kojima su bili. Optuženi su bili izričiti da navodi iz optužnice nijesu održivi, jer trojica radnika kojima su, kako je navedeno u optužnom aktu, dozvolili da bez prijavljenog boravka borave u državi, u periodu kada su oni navodno počinili ta djela, nijesu ni bili u Crnoj Gori, u šta su se uvjerili iz dopisa granične policije. Preostaloj četvorici stranaca, koji su radili na izgradnji sportske sale, dozvole za rad, kako su objasnili optuženi, nijesu ni bile potrebne, jer su obavljali poslove za koje se to uvjerenje ne izdaje, iako je u optužnici navedeno da im zbog tog propusta nijesu pisali prekršajne prijave.
Optuženi su kazali i da nijesu mogli počiniti krivično djelo protivpravni uticaj, jer nijesu mogli uticati jedni na druge, objašnjavajući da hijerarhija njihovih funckija, shodno sistematizaciji MUP-a, to i ne dozvoljava, jer su Brđanin i Praščević obavljali poslove u OB Kotor, a Iličković u Odjeljenju granične bezbjednosti Herceg Novi. Kotorski policajci nijesu sporili da je Brđanin kontaktirao Praščevića, prvi put po molbi Aca Kolarevića, a drugi put kada je trebala pomoć Borislavu Kašćelanu, predsjedniku odbora DPS-a u Kotoru. Međutim, bili su izričiti da tim prilikama bivši načelnik nije uticao na komandira, već mu je samo tražio da provjeri neke informacije kako bi znali u čemu je problem sa dozvolama za radnike. Takođe, sva trojica su tvrdila da Brđanin nijednom nije zvao Iličkovića.
– Nije sporno da sam imao kontakt sa Praščevićem, ali je taj razgovor bio kolegijalan u cilju dobijanja povratne informacije. Nijesam koristio položaj jer nijesam naredbodavno zvao Praščevića, već smo kao kolege pričali o temi koja nije u našem opisu posla. Nijesam imao namjeru da počinim krivično djelo i nijesam ga počinio – kazao je Brđanin iznoseći odbranu, što je kasnije potvrdio i Praščević.
Bivši načelnik je izjavio da je tužilaštvo zlonamjerno interpretiralo djelove njegovog razgovora sa kolegom koje su prikupili mjerama tajnog nadzora kako bi „inkriminisali radnje koje su prisutne u svakodnevnom radu državnih službi”.
Brđanin je kazao da ga je Kolarević, vlasnik građevinske firme, zamolio da provjeri o čemu se radi jer je policija na njegovom gradilištu zatekla trojicu radnika bez boravišne dozvole, zbog čega su im oduzeta lična dokumenta. On je tada pozvao Praščevića, ne govoreći da ga je kontaktirao Kolarević. Brđanin je rekao da mu tom prilikom nije tražio da Iličkoviću kaže da im ne piše prekršajne prijave, već da ga je, kako se čuje iz prisluškivanih razgovora, zamolio da vidi o čemu se radi i da postupak ide redovno, a da će vlasnik firme prijaviti radnike.
Bivši načelnik je kazao i da ga Kašćelan nije zvao da interveniše kako bi strani građevinski radnici na izgradnji sportske hale u Kotoru mogli nesmetano da rade, već da je na njegov poziv samo preko Praščevića provjerio o čemu se radi.
Optuženi Praščević kazao je i da je Iličkovića zvao ne da bi mu naredio da ne postupa po zakonu, već kako bi se po molbi Brđanina raspitao o čemu se radi u konkretnim slučajevima, i kako bi provjerio akciju kontrole stranaca u kojoj su učestvovali i njegovi službenici.
Optuženi Iličković je tvrdio da na njegovo postupanje Praščević, a kamoli Brđanin, sa kojim nije ni kontaktirao, nijesu uticali. Kazao je i da mu nije jasno kako je tužilaštvo zaključilo, kako su naveli u optužnici, da je nekim strancima propustio da izda prekršajne prijave jer nijesu imali dozvolu za boravak do 90 dana.
– Tada, kao ni sada, nijesu vođeni registri boravišta stranaca koji su prijavili boravak do 90 dana, kao što je to propisano zakonom. Umjesto toga vođene su kartoteke koje su mnogo manje pouzdane – kazao je Iličković.
Objasnio je i da strance koji su navodno radili na izgradnji sportske hale nije kontrolisao, niti zna da je to činio neki drugi inspektor, jer mu je javljeno da obavljaju poslove za koje nije trebala dozvola. Samim tim, tvrdio je ovaj optuženi, nije ni mogao da im piše prekršajne naloge, kamoli da propusti da to učini. Objasnio je i da mu Praščević kada ga je zvao za oba slučaja nije navodio nijedno ime, pa ni imena lica kojima su prema optužnici „progledali kroz prste” po nalogu Brđanina, već da ga je pitao šta se dešava sa grupom radnika na određenom mjestu.
M.V.P.
Nepostojeća radna mjesta
Optuženi Brđanin i Praščević su istakli da tužilac nije sagledao akt o organizaciji i sistematizaciji MUP-a, jer radno mjesto koje je Praščević obavljao, kako je navedeno u optužnici, i ne postoji, kao ni organizaciona jedinica u kojoj je radio Iličković.
Saslušani bez krivične prijave
Sva trojica okrivljeniih tvrdili su da im na saslušanju u tužilaštvu nije bila predočena cijela krivična prijava, već samo nekoliko pasusa. Takođe, istakli su i da nijesu bili upoznati sa dokazima protiv njih, posebno sa mjerama tajnog nadzora. Upravo zato, objasnio je Praščević, nije znao o kojim konkretno događajima se radi, pa je tužiocu kazao da nije kontaktirao sa Brđaninom, jer nije mogao da pretpostavi za koje slučajeve ga ispituju.