Jednog sasvim običnog radnog dana Aleksandru Čabarkapi, iz Podgorice, na poslu je prišla žena krhke građe stidljivo skrivajući pogled i moleći za toliko novca koliko je dovoljno za pola hljeba. Težina koju je osjetio tom prilikom i slika koja mu se urezala u sjećanje pojačavala se kada je primijetio da ona zbog stida izbjegava da prođe narednih dana blizu mjesta gdje radi. Odlučio je da ovoj ženi i više pomogne, koliko mu njegove finansije dozvoljavaju. Obezbijedio je namirnice i sredstva za higijenu i alarmirao Banku hrane da postoji skromna porodica kojoj je pomoć prijeko potrebna.
Da među nama, uprkos svemu, postoje ljudi koji ne okreću glavu od tuđih problema, spremni da pomognu, čineći to čistog srca, svjedoči ovaj gest Čabarkape. On je Reljićima poklonio tri paketa hrane i higijene u vrijednosti od stotinu eura.
Povedeni lijepim i humanim primjerom sugrađanina, ekipa ,,Dana” je u saradnji sa Bankom hrane obezbijedila i uručila paket namirnica Danici Reljić. Po ko zna koji put ispostavilo se tačnim da ne pomažu oni koji su bogati, već oni koji imaju veliko srce.
- Dirnula me je njena situacija i to što je jednom prilikom došla do posla agdje radim, da moli za sina, za hranu, ne za alkohol, drogu ili ko zna šta. Osjećam se ispunjenim što sam im pomogao. To se riječima ne iskazuje. Pozivam sve ljude dobre volje da pruže pomoć onima kojima je zaista potrebna i da to čine stalno, a ne samo kada mediji govore o tome – kazao je Čabarkapa.
Ova skromna žena, bez ikakvih primanja, ne želi da moli, već se snalazi radeći privatne poslove kako bi na taj način prehranila sebe i sina.
- Za hljeb mi nekada neko i da. Ostavljaju mi i voće i povrće u radnjama, ali najteže mi pada što ne mogu da sinu prijuštim materijal za školu i kompjuter koji mu treba – kaže Danica. Žive u neuslovnoj prostoriji, pod pločom, na obali Morače, u kući u kojoj se udala. Muž ju je ostavio i već dugi niz godina ni ona ni sin nemaju nikakvog kontakta sa njim. Ne znaju gdje je. Zbog pretjerane skromnosti Danica se nije obraćala za pomoć. Ponekad joj pomogne brat iz Novog Sada, ali ni on nije konstantno u mogućnosti.
- Kuća nam je bila poplavljena 2010. godine kada se Morača izlila. Voda mi je skroz ušla u kuću. I sada se poznaju tragovi na zidovima i vratima. Jedva smo mali i ja uspjeli da izletimo. Nijesam ni znala šta se dešava. Nekako sam uspjela da jednu prostoriju dovedem u red, ali za sinovljevu sobu nijesam imala novca. Prozor je samo prekriven najlonom. Duva. Ne dam mu da u njoj boravi, ali on neće, kaže mi, kako ću tu sa tobom – priča Danica. Ona dodaje, da je sada niko ne dira što se smještaja tiče, ali da je taj prostor predviđen za rušenje.
– Izdržavamo se od novca koji zaradim čisteći tuđe kuće. Ali, sve je to neizvjesno. Kada su penzije tada me zovu, pa zaradim po neki dinar. Ponekad mi daju i neki ulaz da očistim. Ne mogu da skrpim mjesec sa tim poslovima. Poznajem drugog, trećeg, pa mi daju za hljeb, znaju me. Ostave mi neke djevojke radnice, jer me znaju, krompira i luka da imam da skuvam – kazala je Reljić.
– Najgore mi je zbog škole, što mu svaki čas nešto treba. Za veknu hljeba svako će da mi da, ali jutros su mu trebali listovi. Otkud da mu dam, a on je i pored svega vrlodobar đak, a nema ni kompjuter koji mu je neophodan – priča tužna majka.
Danica nije imala sreće da dobije stalan posao, već je nekada uspjevala da se povremeno zaposli u bolnici kao spremačica.
- Vjerujte mi, Nova godina je bila, on je prvog januara rođen, a ja nijesam imala sok na sto da mu stavim. Sjedjeli smo i gledali televizor. Zaustavljao me je, ali sam rekla idem, pa će mi taj euro neko dati. Šta da vam pričam – završava Reljić.
A.ĆUKOVIĆ
Pomoć neophodna
Svi ljudi dobre volje, a koji imaju mogućnosti da pomognu porodici Danice Reljić mogu to učiniti uplatom novca na žiro račun broj 510120a596580502286 kod Crnogorske komercijalne banke. Takođe, poslodavci na teritoriji Glavnog grada koji bi Danici mogli ponuditi bilo kakvo zaposlenje, mogu je kontaktirati preko naše redakcije pozivom na broj telefona 020-481-525.