Zbog mnogo čega lijepog i bezbrižnog, s nekom vrstom prijatne sjete, pamtim osamdesete godine prošlog vijeka. Iako ovo ‘’prošlog vijeka’’ zvuči kao ’’praistorijsko’’, veoma je svježe i prisutno u sjećanju. Bilo je to vrijeme u kom je imalo smisla i živjeti i pamtiti ga u najpozitivnijem smislu. Vrijeme kada se radilo i cijenilo. Kada se pristojno moglo živjeti od svog rada. Kada se radilo ono što se voljelo. Kada se imalo onoliko koliko se radilo. Vrijeme poštenih. Vrijeme kada gramzivost nije imala svoje mjesto ni u poslednjem redu bilo kog životnog ’’filma’’. A danas? Danas je ona dobitnik svih ’’oskara’’, naše tužne, tragikomične sudbine.
Jedna od parola, ili bolje reći od patenata tih osamdesetih bješe- ‘’Imaš kuću- vrati stan’’. Značilo je- ako neko ima kuću, mora društvu da vrati stan, koji je dobio od istog tog društva. Današnja omladina bi trebalo da nam povjeruje ako posvjedočimo da je zaista bilo poštenih ljudi (po sadašnjem sistemu vrijednosti, naivnih budala) koji su se zaista pridržavali toga, i koji su zaista vraćali stanove. Pokušaću da ovaj ’’patent’’ stavim u kontekst današnjice, pa bi parola možda mogla da glasi ovako- ‘’imaš pet- šest kuća- ukradi još pet- šest stanova dok si na vlasti’’. Ili- ‘’imaš pet- šest kuća- vrati stan, ako si lud’’! Možda bi ovo bilo malo i duhovito da nije beskrajno beznadežno i očajno. Očajno se građanin ove posrnule države osjeća kada pročita kakvo je imovinsko stanje većine gramzivaca što nam godinama stoje i nad glavom i na leđima. Hektari i ari u nekontrolisanim ciframa, stanovi, kuće, automobili, depoziti i štedni ulozi u bankama, plata, pardon-plate, jer obavljaju više gramzivih funkcija, zatim garaže, njive, vinogradi, vikendice.... Ima tu i livada i bogami debelih ladovina. Ali, samo za njih. Nas nema nigdje.
Gramzivost proždire svaku poru i žilu današnjeg društva. Znam da kapitalizma ne može biti bez kapitalista, ali biti uspješno bogat je nešto sasvim drugo od lopovskog bogatstva. A upravo ovi poslednji, bez ikakve griže savjesti (otkud im savjest?) – uvjeravaju da nije njihov posao da hrane gladne, da obrazuju mlade, da liječe bolesne. Tiranija gramzivosti potrudila se da razvije još jedno bolesno i izgleda neizlječivo razmišljanje, koje razara tkivo posebno mladih ljudi- nestrpljenje. Sada, sve i odmah! Zašto ne bi i oni ako njihovi vršnjaci iz svijeta politike i njihove vođe tako brzo i lako obezbeđuju lagodan život? Zašto bi išli korak po korak, stepenik po stepenik, kada ima toliko primamljivih prečica? Jer, lakše je ’’uhvatiti krivinu’’, nego stajati u koloni.
Gramzivost nas sve osiromašuje i definitivno onesposobljava i uništava. I niko više nije učinio nepravde i nejednakosti sistemu u kom živimo od tih političkih gramzivaca. Koliko su nas samo duboko i brutalno uvukli u dugove za naredne generacije... Dok su sebe i svoju bližu okolinu dobro obezbijedili i još uvijek gramzivo ’’obezbeđuju’’- narod vrtoglavom brzinom ide ka ponoru totalne nemaštine.
Nema sumnje da je njihov dugogodišnji isprazni, ponižavajući i vulgarni i jezik i odnos zagadio naš životni prostor do te mjere da je mnogima muka da slušaju isprazne fraze i obećanja. Reći glasno da je laž- laž, da je krađa- krađa, da su pohlepa i gramzivost suština današnjice jeste neophodan potez za pokretanje s mrtve tačke i to je obaveza svakog pojedinca. Zašto onda ne bismo navalu gramzivosti i pohlepe- pokušaje onih koji imaju mnogo i hoće još više, nazvali pravim imenom? Istina je važna. Jezik je važan. Naša sudbina-najvažnija. Ukloniti masku sistema iza koga se toliko godina kriju gramzivi prevaranti je osnovni i prvi korak. Društvo je bolesno, i mora se tim putem i tim načinom liječiti.
Kada sam nabrajala imovinsko gramzivo stanje mnogih, zaboravih da im ’’upišem’’ i poneku jahtu. Za dužinu nisam sigurna, jer se ona mijenja u odnosu na gramzivost njihovih komšija. Isti slučaj je i sa kvadraturom luksuznih stanova, namijenjenih ljubavnicama. Kod ove sorte ne važi ona legendarna-da komšiji crkne krava, nego da mu jahta bude kraća. A, mi, mi svi ostajemo kratkih rukava, a kako ’’jahte stoje’’ ostaćemo i bez gaća.
Ne smije i ne može nas zavarati, niti slučajno ohrabriti što je Hitlera, Napoleona, Aleksandra Makedonskog uništila gramzivost. Ne smije, jer oni su prije toga uništili sve pred sobom.
Zato, ne dozvolite da vam debelokošci, nezasiti gramzivci otimaju zalogaje života. To je vaš život, vaša borba, trud i vaša sudbina. Ne dopustite da bezobzirni grabljivci nemilosrdno kruže i okupiraju vaš životni prostor. Izdignite se iznad takvih. Ja ih upravo ’’nadlijećem’’ . I ja i moj bič. Jer, gramzivost je kič.
(Autor je pjesnik)
Piše: Magda Peternek