<br />
U tom kontekstu upravo reagujem jer sam na osnovu istraživačkog rada kao novinar publikovao pojedine rezultate, dok ih, uvaženi profesor Dašić nije prihvatio, već je i dalje ostao pri svojim ranijim saznanjima.
Profesor dr Dašić nije prethodno u istraživanju razgovarao sa ljudima „pamtišama” Barjaktarovićima iz Petnjika i Kaludre da bi analizirao predanje o Karađorđevom barjaku dobijenom na Suvodolu; Arso Barjaktarović, rođen 1885. godine, umro u 89. godini 1974. godine, čuo je predanje od strica-pamtiše Krsta, rođenog 1862, umro 1950, u 88. godini života). Krstov djed Marko živio je u Karađorđevo doba; Milisav Bogićev Barjaktarović, rođen 1892, umro 1979, u 87. godini života, predanje je čuo od oca Bogića, rođenog oko 1870. godine; Radule Barjaktarović, rođen 1900. godine, umro 1999. godine, predanje je čuo od oca Radosava, a ovaj od Ostoje i njegovog brata od strica Jovana, nosioca srebrne medalje „Miloš Obilić” i dr. stari ljudi – rođaci, posebno Luka Vujadinović iz Kuča, rođen 1853. godine, umro 1955. u 103. godini života, čiji je djed Božo živio u doba vožda Karađorđa. Luka Vujadinović mi je kao đaku beranske gimnazije pričao da je naš predak Popović dobio barjak na Suvodolu. Lukin sin Nasto doselio se u Berane 1921. godine, a Luka 1927. godine.
Materijalni dokaz je i natpis na kamenoj krstači na grobu barjaktara Jeremije Barjaktarovića na groblju u Petnjiku, gdje piše: „Ovde počiva barjaktar Jeremija Barektarović nj. smrt bi 1848 go gr: nj sinovi 1901 go: Na kamenom spomeniku je ugraviran simbol barjaka”.
Što se tiče pisanih izvora, navodim naučni rad „Ivangradska (beranska) kotlina”, Beograd 1957, reprint izdanje Berane, 2000, autora dr Milisava Lutovca, kasnije akademika, gdje na str. 54 piše da su na Suvodolu 1809. godine barjak od Karađorđa dobili Barjaktarović iz Petnjika i Tomašević iz Lušca.
Profesor istorije Đukan N. Joksimović, rođen 1898. godine, u studiji „Osvrt na knjigu „Ivangradska (beranska) kotlina” od dr Milisava Lutovca, Cetinje, 1959, str. 28-29, piše da je Karađorđe na Suvodolu dao prve barjake Ašaninu V. Tonaševiću iz Lušca i Milosavu Popoviću iz Petnjika i drugim Vasojevićima koji su, vjerovatno, ranije imali barjaktarski čin... Kolika je važnost pridavana Karađorđevom barjaku vidi se i po tome što su naslednici barjaktara Milosava Popovića iz Petnjika promijenili prezime i prozvali se Barjaktarovići, kojim se prezimenom ponose oni i danas...”.
Bitno je primijetiti da se pisanje prof. Đukana Joksimovića donekle slaže sa pisanjem Miloša Velimirovića, dok akademik Miomir Dašić ne pominje studiju Đukana Joksimovića.
Dr Mirko Barjaktarović u naučnom radu „Selo Petnjik – Etnološka monografija”, Beograd 1986. Etnografski institut Srpske akademije nauka i umjetnosti, na str. 183-191 piše da je na Suvodolu 1809. godine Karađorđev barjak dobio Milosav Popović iz Petnjika, te su Popovići u Petnjiku po tom barjaku promijenili prezime u Barjaktarović. Na str. 189. dr Mirko Barjaktarović piše: „onda bi za kaludarske Barjaktaroviće moglo da se kaže da su se oni u Kaludri naselili poslije tog vremena, tj. pošto je prihvaćeno novo prezime kao zajedničko... Po jednom kazivanju, Barjaktarovići u Kaludri su od Kragovića, jer su, navodno, potekli od Kragovih sinova Jovana i Boška. U Kaludri se zaista jedan rod Barjaktarovića zove Bošković...”. I ja pripadam ogranku Boškovića, potomak Boška – sina Milosava Popovića.
Poslije objavljivanja knjige „Vasojevići od pomena do 1860. godine” i mog pisanja u „Slobodi” i drugim listovima, razgovarao sam sa svojim bivšim uvaženim profesorom Dašićem i reagovao, na što mi je on rekao da mu dostavim tekstove u Podgoricu, što sam i uradio. Međutim, umjesto da uvaži činjenice koje sam istakao u svojim tekstovima, prof. dr Dašić objavljuje knjigu „Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine”, Podgorica, 2006, u kojoj na str. 231–232 ponovo piše da je Barjaktarović dobio od Karađorđevih vojvoda barjak na zboru na Sitnoj Luci i da je „jedno srbljačko bratstvo prozvano po Karađorđevom barjaku – Barjaktarevići”. U istoj knjizi, Dašić, na str. 232 piše: „Kada je riječ o učešću Šekularaca u ustanku srpskog naroda na početku 19. vijeka, za nas je važno svjedočenje prote Velimirovića, koje je saglasno sa narodnim predanjem, a koje još živi u Šekularu. Naime, on izričito tvrdi da su Šekularci (koliko tačno, ne zna se) učestvovali u suvodolskom boju pod vođstvom Ilije Grujića, kome je Karađorđe dao barjak”.
Nije mi poznato ko su potomci Ilije Grujića i od kojeg roda potiče Ilija Grujić?
(Nastaviće se)
Piše: Miodrag BARJAKTAROVIĆ, publicista i književnik