Iako je stočarstvo jedna od poljoprivrednih grana za čiji razvoj na teritoriji nikšićke opštine postoje maltene svi prirodni uslovi, oni koji se trenutno bave tim poslom suočeni su sa brojnim problemima. Istina, stočari sa kojima smo razgovarali zadovoljni su podsticajnim mjerama resornog ministarstva, ali njihov najveći problem je kako plasirati ono što proizvedu. Zatvorena stočna pazarišta, kako u Nikšiću tako i brojnim okolnim mjesnim zajednicama, većinu stočara natjerala su da se za prodaju grla snalaze onako kako umiju. Na nikšićkom pazarištu, čiji ograđeni prostor i danas zjapi prazan, poslednji put je pijaca održana prije više godina. Razlog za to, nezvanično nam je pojašnjeno, što je bilo sve manje stočara koji su tu dolazili da plasiraju svoje proizvode. Jedan od starijih stočara Veljko Backović (79) iz sela Duga istakao je da ukidanje takvih pazarišta ipak bio pogrešan potez, pa su brojni prinuđeni da stoku prodaju jednom, eventualno dva puta godišnje kada se organizuje otkup. Prisjećajući se kako je to nekad bilo Backović je naveo da im nije bilo teško prepješačiti po više od deset kilometara da bi sa stokom stigli do grada gdje je pijaca bila organizovana jednom, a nekad i dva puta nedjeljno.
- Iz Duge smo po petnaest kilometara tjerali stoku pred sobom da bi stigli na nikšićko pazarište, i trud nikad nije bio uzaludan. To iz razloga što bi se na pazarištu okupili brojni kupci ili nakupci, pa je stočar bio siguran da će prodati ako ne sve onda barem polovinu od onoga što planira. Danas je sve drugačije i koliko vidim i taj posao je rizičan – kaže Backović.
Starina se više i ne sjeća kada je poslednji put iz svog domaćinstva na takav način prodao stoku, a zbog godina posao je odavno prepustio sinovima. Međutim, loši infrastrukturni uslovi u selu doprinijeli su i da je u tom kraju sve manje stočara.
- Morali smo da smanjimo broj grla, a ono što treba da se proda obično zovemo prijatelje ili njihove poznanike koji znaju da držimo stoku pa dođu u selo. S obzirom na krizu koja vlada bilo bi dobro ponovo otvoriti pazarišta, jer ljudi ostaju bez posla pa barem da se vrate svojim imanjima i od svog rada da žive, ali im za to treba obezbijediti uslove - sugeriše Backović.
Stočari iz Duge nerijetko su tjerali grla na prodaju u mjesnu zajednicu Krstac u Goliji, gdje pijaca bila otvorena dva puta nedjeljno. Danas je , kazao je „Danu“ šef te mjesne kancelarije Veselin Vujačić, situacija sasvim drugačija. On, međutim, to pojašnjava i sve manjim brojem stočnih grla.
- Povremeno i danas tu radi pazar, ali možda jednom ili dva puta godišnje kada se stočarima Golije i okolnih mjesta pruži ta prilika da prodaju svoju stoku. Uglavnom se sve radi po dogovoru, javimo otkupljivačima koliko ko grla i kojih ima da proda, pa oni dođu – priča Vujačić.
Takav način prodaje, pojasnio je on, uslovili su postojeći ekonomski uslovi. Nekim otkupljivačima ne bi se isplatilo, kaže Vujačić, da do Krstca dolaze jednom ili dva puta nedjeljno, a da pri tom nijesu sigurni da li će imati šta da kupe. Nepovoljne cijene, te problemi oko prodaje, istakao je on, desetkovali su broj i krupne i sitne stoke u Goliji. Zbog toga, uglavnom je manje i viškova za prodaju.
- Da su bolji uslovi, više bi i bilo domaćina da gaje stoku, pa bi pazarišta morala ponovo kao nekad da prorade. U Goliji ima nekoliko njih koji imaju veća stada, pa se odlučuju da idu do Gacka, jer je granica tu blizu, i tamo uglavnom prodaju. U tom gradu inače je još uvijek redovna pijaca za stoku pa stočarima iz crnogorskih krajeva koji gravitiraju granici sa Republikom Srpskom to ide na ruku - navodi Vujačić.
Golija je inače nekad bila među bogatijim stočarskim rejonima opštine. Udaljenost od grada, loša infrastruktura raselila je taj kraj, ali i gotovo se ostale u Nikšiću gdje su stočarstvo i zemljoradnja do prije dvije decenije bile okosnice razvoja ali i opstanka tamošnjih stanovnika.
B.Brašnjo
Ugašene zadruge
U periodu nakon Drugog svjetskog rata na teritoriji nikšićke opštine funkcionisalo je desetak zemljoradničkih zadruga. One su okupljale stočare i one koji su se bavili zemljoradnjom i svaka je ostvarivala značajne rezultate. Poslednja od njih ugašena je krajem 2013. godine, a bila je u Župi nikšićkoj. U toj zadruzi uveden je stečaj, zapsoleni poslati na Biro rada, a imovina će biti rasprodata. Kao razlozi uglavnom se navode nemogućnosti poslovanja u „savremenim“ uslovima, kreditna zaduženja čiji iznosi nijesu bili ispraćeni od prihoda koji u bili sve manji zbog uvoza. Zadrugari su potom osnivali mini farme kojih, prema tvrdnjama nadležnih, na teritoriji opštine ima sve više. Prema podacima iz 2007. godine na teritoriji opštine Nikšić uzgajalo se 10 hiljada grla krupne stoke, 20 hiljada sitne, oko 700 svinja, a prednjačila je živina čiji je broj tada bio oko 34 hiljade.
I bijeli mrs se prodaje preko oglasa
Među mlađim farmerima u Nikšiću je Dejan Mijatović iz sela Šipačno koji je do nedavno držo dvadesetak muznih krava. Mijatović je, kako je pojasnio, bio prinuđen da smanji broj grla pa ih trenutno ima svega nekoliko. Glavni razlog je, istakao je on, nemogućnost da plasira mlijeko. Mljekara „Nika“ kojoj je do oktobra isporučivao mlijeko više od godinu nije izmirivala svoje obaveze.
- Kako oni nijesu plaćali, ja sam morao prodavati stoku da bih izmirivao obaveze po osnovu kredita. Sve je povezano jedno sa drugim, ako nema prodaje nema ni posla i tako je sa svim stočarima. Da bi farmer danas nešto prodao ili se oslanja na prijatelje, ili to radi putem oglasa, pa čak i kad je bijeli mrs u pitanju - kaže Mijatović.
Pazarišta su stočarima nekada puno značila, a Mijatović smatra da bi ih makar na kratko trebalo ponovo otvoriti.