Privatizacija Primorke je primjer kako se namjerno uništavaju preduzeća kako bi se obogatili tajkuni, saopštili su radnici Primorke.
– Privatizovanjem preduzeća od strane kompanije Krisma, vlasništvo Nebojše Boškovića koji dovodi stručnjake iz Srbije na čelu sa Svetozarom Markovićem, počinje naglo urušavanje svih proizvodnih pogona, sem pogona za proizvodnju hljeba i peciva. Ostali pogoni su srušeni, devastirani i istopljeni u nikšićkoj Željezari. Sve radnje se izvode bez tendera, a novac se bez kontrole sliva u džepove vlasnika. Pogon pekare koriste za nelegalne radnje kako bi sebi stvorili protivpravnu korist. To rade na način što naprave određena dugovanja, kako prema radnicima tako i prema dobavljačima i državi, a koja obično nijesu mala, zatim uvedu stečaj i mijenjaju ime preduzeća. Tako je Primorka šest puta mijenjala ime i prolazi kroz četiri stečaja kod jednog vlasnika – naveli su radnici u saopštenju.
U AD Primorka stečaj je uveden 15. septembra 2008. godine, pa se preduzeće registruje pod imenom Krisma, a zatim se naziv mijenja u Primorka proizvodnja hleba i peciva, gdje uvode stečaj 30. aprila 2009.
– Ponovo mijenjaju naziv u Melgonija Primorka, gdje uvode stečaj 14. aprila 2014. godine, nakon čega se naziv ponovo mijenja u Primorka grup, u koju je 27. januara ove godine uveden stečaj. Kasnije je preduzeće kratko radilo pod imenom Gradska pekara, gdje je proizvodnja stala zbog velikih dugovanja – naveli su radnici u saopštenju.
Zaposleni, kako tvrde, idu na Biro rada bez otpremnina, zarada i nepovezanog radnog staža.
– Bošković se pojavljuje i kao osnivač-vlasnik, sa ekipom Svetozara Markovića, i preduzeća Krisma motors, Krisma trejd, kao i Krisma milk, u koja su takođe uveli stečaj, i to u Krismu motors 10. maja 2010, a u Krisma trejd 19. maja iste godine, dok Vlada Crne Gore istom vlasniku na sjednici od 1. jula 2010. izdaje garancije na četiri miliona eura za kredit od 14,4 miliona eura za preduzeće Melgonija Primorka. Taj kredit je NLB banka izdala pod čudnim okolnostima, i s pravom se postavlja pitanje da li je i banka poslovala u zakonskim okvirima. Kredit je odobren 31. maja 2010. na ime preduzeća „Primorka Melgonija”, a za kredit je založena kompletna imovina preduzeća, dok su sredstva kredita usmjerena kao pokriće i obaveze za potrebe „Krisma motorsa”, u iznosu od 2.77 miliona eura, zatim „Krismi trejd” je preusmjereno 6.55 miliona, a „Primorki” 5.07 miliona eura, dok radnici nijesu isplaćeni od kredita za koji je Boškoviću država dala garancije – navedeno je u saopštenju.
Radnike, kako je saopšteno, posebno iritira izjava premijera Mila Đukanovića, koji je na jednom premijerskom satu kazao da su garancije u skladu sa zakonom, i da je to za njega završena priča.
– Istina je sledeća. Iako su ta sredstva bila namjenska, i to za servisiranje zaostalih zarada radnika, povezivanja radnog staža, izrade socijalnog programa, obaveze prema dobavljačima, radnici nijesu dobili ni centa, a zbog protivzakonitih radnji radnici Primorke su protiv nekih lica podnijeli krivične prijave – navedeno je u saopštenju.
Pošto, kako tvrde radnici, procesi nakon ponošenja krivičnih prijava traju suviše dugo, 24. decembra prošle godine pismenim zahtjevom obratili su se za pomoć između ostalog Đukanoviću, predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću, VDT Ivici Stankoviću i opštinskom javnom tužiocu Milenku Magdaliniću, od kojih ni do danas nijesu dobili odgovore.
– Činjenice su da se vlasnik enormno obogatio, da će država biti obeštećena hipotekom koja je stavljena na dio imovine Primorke, i najzad, NLB banka će doći do velike imovine, takođe preko hipoteka, dok radnicima preostaju sudski sporovi i čekanje na milosrdnost države da poveže radni staž, a do tada će se baviti praznim frižiderima i zatvaranjem vrata pred inkasantima Elektrodistribucije, Vodovoda i ostalih poreznika – zaključili su radnici Primorke u saopštenju.D.S.
U Kontejnerskom terminalu nezadovoljni
Radnici Kontejnerskog terminala tvrde da je taj dio Luke Bar prodat u bescijenje, te da ih posebno brine to što su nakon privatizacije investiciona ulaganja svedena na minimum. Pažnja se, tvrde, posvećuje postavljanju ograda, ugrađivanju video-nadzora, uvođenju elektronske evidencije prisutnosti radnika na poslu i slično. Posebno su nezadovoljnim izradom socijalnog programa, čemu je uzrok neusaglašenost i sukob između dvije sindikalne organizacije.
Zaposlenima se, kako su naveli, zarade redovno isplaćuju, i bilo je blagih povećanja plata, međutim, predstavnici radnika koji pripadaju samostalnom sindikatu izražavaju zabrinutost zbog toga što nema planiranih ulaganja.
– Radi se istrošenom i starom mehanizacijom, što direktno utiče na kvalitet usluga, a posebno predstavlja opasnost po sigurnost radnika, a zbog ovakvog odnosa Kontejnerski terminal ne može biti konkurentan lukama u okruženju, posebno ne kada se svemu dodaju cijene usluga koje su znatno veće u odnosu na luke u okruženju – stoji u saopštenju.
Kao primjer koliko se kasni u tehnološkom smislu, radnici su naveli da je dizalica za podizanje kontejnera stara koliko i radnik koji je opslužuje, a da bi se kupila nova, od narudžbe do isporuke prođu gotovo dvije godine, pa zato ne vide opravdanost te privatizacije niti perspektivu.