U svojim kapitalnim djelima, koja je objavljivao sukcesivno nakon dugotrajnih i svestranih terenskih istraživanja, Cvijić je obuhvatio ogroman materijal dajući mu skladnu i teorijski povezanu cjelinu. Iako je u osnovi svih djela bila geografija, kao okosnica čitavog njegovog ogromnog opusa, ipak je on umnogome proširio, produbio i razradio mnoge teme i probleme izvan okvira te kompleksne nauke (ili sistema naučnih disciplina). U okviru takvog stvaralačkog opusa, skladno su povezane i razrađene kako fizička geografija tako i antropogeografija čineći uobličenu cjelinu. ,,U toku poslednjih decenija proputovao sam prostrane oblasti Balkanskog poluostrva i susjednih zemalja. I, kao što se kod takvih naučnika putnika katkada dešava, bavio sam se i promatranjima i o rešavanju problema vrlo prostrane naučne oblasti, koja počinje geologijom, a preko geomorfologije i antropogeografije dopire do nauke o narodu”, naglašava Cvijić.
Prvo sistematsko djelo posvećeno sociološkoj problematici objavio je u Beogradu 1902. godine pod naslovom Antropogeografski problemi Balkanskog poluostrva, a zatim slijedi knjiga Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Crne Gore (Beograd, 1906. i 1911), kao i Geomorfologija, u dva toma, publikovana 1924. i 1926. godine. Specijalno treba izdvojiti njegovo kapitalno djelo Balkansko poluostrvo i jugoslovnske zemlje, iz 1922. godine. Inače, ovaj njegov rad je kao integralno djelo odštamapano u dva toma, tek 1966. godine, pod naslovom
Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, osnovi antropogeografije (I i II). Za života, i posmrtno, mnogi radovi Jovana Cvijića su prevođeni, štampani i preštampavani u više izdanja i izdavačkih institucija, te je njegova bibliografska građa ogromna. Pored obimnog opusa posvećenog zapadnom Balkanu, obrađivao je i sve njegove ostale djelove, posebno one u kojima žive Južni Sloveni. U nekoliko desetina članaka i knjiga specijalno je predstavio rezultate svojih naučnih istraživanja do kojih je došao putujući vrletnim prostranstvima Srbije.
Pažnju naučne i stručne javnosti J. Cvijić je privlačio primjenom novih naučnih metoda sintetičkog karaktera, koje su u njegovom djelu dobile specifičan i njegovom načinu rada primjeren oblik. Koliko je to bio značajan naučni postupak i vrijedan doprinos opštem naučnom duhu njegovog vremena, pokazuje podatak da su Cvijićeva dostignuća i danas aktuelna kao i u vrijeme njihovog nastanka. To je posebno naglašeno u radovima iz domena antropogeografije, koju je samostalno iz osnova stvorio i vremenom do svjetskog nivoa razvio. Više nego mnogi drugi, ovaj istraživač je uspješno spajao nauku o prirodi sa naukom o čovjeku i društvu, što je do najviših mogućih granica predstavio u kapitalnom djelu Balkansko poluostrvo. Bila je to i ostala najpotpunija geografska monografija kojom je obuhvaćen prostor od 500.000 kvadratnih kilometara, sa svim svojim specifičnostima života lokalnog stanovništva, posebno elementima njihovog međusobnog spajanja i prožimanja, ali i odvajanja i izolovanja. Ova knjiga sadrži ne samo ogromnu građu sakupljenu na terenu tokom mnogih godina mukotrpnog i kontinuiranog rada, već i veliku sintezu riješenih problema sa razrađenim i primijenjenim postupcima u okviru prirodnih i društvenih nauka.
Iako je živio relativno kratko, svega 62 godine, Cvijić je uspio da ostvari grandiozno djelo na svim područjima svoga obimnog i raznovrsnog rada. Osnovna djelatnost su mu bila decenijska istraživačka putovanja, ali tome treba dodati i njegov nastavnički rad na Univerzitetu, angažovanje u Zavodu i Geografskom društvu, djelatnost oko organizovanja saradnika iz raznih krajeva koji su prikupljali i obrađivali terenski materijal o životu stanovnika u oblastima južnoslovenskih zemalja. Cvijić je, u stvari, uvijek imao pune ruke posla, istovremeno je obavljao razne i veoma delikatne poslove, u čijoj osnovi je ipak bio njegov naučnoistraživački rad, ali je sve svoje zadatke veoma odgovorno i savjesno završavao. Njegovo djelotvorno prisustvo se osjećalo i u radu raznih naučnih i društvenih organizacija, pri čemu ipak treba izdvojiti njegov veliki dorinos u radu Srpske kraljevske akademije nauka, ustanove kojom je rukovodio u poslednjoj dekadi svoga života.
Treba posebno izdvojiti Cvijićev javni rad, pri čemu su ga najšire narodne mase neobično poštovale zahvaljujući pozitivnim karakternim odlikama, kao i izuzetnom rodoljubu. Svaki njegov javni nastup, dobronamjerni savjeti, kao i kritički iznesena riječ, nailazili su na veoma dobar prijem i prihvatanje među studentima i javnim mnjenjem. Iza svake njegove izgovorene ili napisane riječi namijenjene mladoj generaciji ili narodu stajao je jedan uzvišeni, plemeniti i dostojanstveni čovjek i naučnik. On je oličavao sve one najljepše i najplemenitije odlike svoga naroda kome je uvijek tako nesebično, odano i istrajno služio. Ovaj neumorni djelatnik, stvaralac i naučnoistraživački radnik je stizao svuda gdje je njegovo prisustvo bilo potrebno ili se očekivalo.
(NASTAVIĆE SE)
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ