PIŠE: Novo Vujošević
6) Neprekinuta ratovanja sa spoljnjim neprijateljima je u svijesti plemenika nametala obavezu da pritekne u pomoć svakome onome koji nastoji da održi i proširi plemensku zajednicu. To je ono što se skoro nikad nije u potpunosti brisalo osjećanje plemenske pripadnosti. Osjećanje plemenske pripadnosti je bila ona konstanta koja je držala pleme na okupu, koja ga je činila otpornim na sve nedaće koje zaista nijesu bile male.
7) Iz cjelokupnih istraživanja plemenskih zajednica, koja su neprekinuto tekla, i koja su bila prvenstveno fokusirana na njihovu suštinu, na njihovu osobenost, može se zaključiti da su one predstavljale jezgro organizovanja države Crne Gore. To se prvenstveno odnosi na cetinjsko i druga okolna plemena. U dugom vremenskom periodu, država Crna Gora i jeste bila plemenskog karaktera, kako po načinu organizovanja, tako i po osjećanju pripadnosti njenih „podanika“. Na prvom mjestu je bilo pleme, pa sve ostalo. To ne shvataju mnogi istraživači (analitičari) državnih prilika u Crnoj Gori toga vremena.
8) Ono što Erdeljanovićeva istraživanje čini posve osobenim jeste uočavanje činjenice da su pleme, bratstvo i porodica ona karika koja je faktički držala i čuvala plemena na okupu. Bratstvo je prvenstveno krvno-srodnička grupa koja svojom krvno-srodničkom homogenošću predstavlja sigurnost plemenu da se na njega može osloniti. I kad su bratstva bila raznorodnog porijekla, pleme, odnosno njihovi glavari, oslanjaju se na ono bratstvo koje je jačica u plemenu. Kuči su ekvantantan primjer u tom pogledu.
Porodica je osnovna jedinica te karike, te socijalno-srodničke strukture. U stvari, porodica je zaštićena, a često i „pritisnuta“ bratstveničkim omotačem. I pleme, a naročito bratstvo, je bilo zahvalno porodici jer je bez preduška „punila“ i bratstvo i pleme „ljudskom municijom“. Ako se ovome doda da je u tom periodu porodica bila patrijarhalnog karaktera, to se može tretirati kao pogodnost u jačanju plemena i jačanju bratstva, odnosno njegovom dužem postojanju i opstajanju.
9) U duhovnoj sferi plemena, odnosno u sistemu vrednovanja, posebno se cijenilo pleme kao vrijednost. Sa ponosom su plemenici isticali da su pripadnici tog i tog plemena, da je njihova prošlost bogata junačkim i uzvišenim podvizima njihovih plemenika. Riječ je o onim primjerima koje je Marko Miljnov istakao u svojim djelima. O tome govore i odomaćene riječi: „Pleme plemenito“ “od plemena plemenitoga i glasitoga“, „ugledni plemeniče svoga plemena i svoga bratstva“, „prvi među prvima u svom plemenu“ itd. To je uvjerljiv dokaz da su plemenske vrijednosti na vrhu same slave društvenog vrednovanja. Poznato je da vrednosni sistem povratno utiče na učvršćivanje društvene zajednice, što je slučaj sa plemenom.
10) Erdeljanovićevo istraživačko oko primjećuje da se u procesu stvaranja države i državnih institucija zapaža plemenski egoizam i separatizam kao faktor usporavanja procesa stvaranja i oblikovanja države. No, ipak, treba imati u vidu da bilo koja zajednica kojoj prijeti nestajanje, ne bira odbrambene mehanizme da bi opstajala. Takođe, ni država nije birala sredstva da bi ostvarila svoje naume. Upravo na toj osnovi su se rađali sukobi na relaciji pleme-država.
11) Jedno od značajnih dostignuća Erdeljanovićevog naučnog djela, naučnog istraživanja, jeste stvaranje istraživačke osnove za dalja, za buduća etnološko-sociološka istraživanja. Ovo naročito važi za seoska naselja. Već je pomenuto da je Jovan Erdeljanović istraživački posjetio ukupno 221 naselje (selo). Njegovi rezultati su veoma pogodni za komparaciju (upoređivanje), naročito kad je u pitanju utvrđivanje pravilnosti (zakonitosti) promjena na relaciji patrijahalno-savremeno. To je uočila Srpska akademija nauka i umetnosti i 70-ih godina inicirala i organizovala istraživanje pod naslovom „Stara Crna Gora nekad i sad“ pod rukovodstvom akademika prof.dr Radomira Lukića. Ovaj projekat je okupio značajan broj istraživača i to mahom iz Crne Gore. Neke projektne teme su završene (naselja, običaji, porodica i sl), a teme o ostacima plemenske svijesti, o patrijarhalnom i savremenom moralu, o socijalnoj kulturi i sl.nijesu završena. Upravo zbog toga, projekat je preuzela da u cjelini dovrši Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Međutim, projekat se ugasio, a da planirano nije završeno. Smatramo da bi dobro bilo da se započeto završi i da se nastavi sa longitudinalnim istraživanjima ove problematike. Ovo iz razloga što je ovo pogodan način da se utvrde tokovi promjena tradicionalno-usavremenog društva. Za sve ovo treba u mnogome zahvaliti pronicljivom istraživaču dr Jovanu Erdeljanoviću.
12) Posebno priznanje treba odati dr Jovanu Erdeljanoviću što je mnoge pojave, koje su svojstvene tradicionalnom društvu, otrgao od zaborava. Pri tome je imao srećnu okolnost što je startovao sa istraživanjem kad su mnoge od tih pojava još bile svježe u pamćenju pametara, u pamćenju starijih ljudi. Dovoljno je, na primjer, pomenuti šaronjanje i brojne toponime koji su počeli da padaju u tamu zaborava.
Nema tog iole ozbiljnog naučnog istraživača o našoj prošlosti koji može zaobići naučno djelo dr Jovana Erdeljanovića. Upravo zbog toga smatram da je zaslužio da njegovo ime nosi jedna od ulica u Podgorici ili na Cetinju. Kuče je do te mjere zadužio da su obavezni da mu podignu spomen obilježje i to na Medunu gdje počivaju mošti Marka Miljanova.
(KRAJ)