Piše: Velimir Eraković
Pričajući jedne večeri sa bratom Jankom o nekim opštim temama i pokušavajući da riješimo sve probleme kod nas i u okruženju, dođosmo do toga da on pomenu krilaticu „U carstvu slijepih ćoravi je kralj”. I, naravno, prihvatajući da je tako, kad Janko ode, ostadoh da razmišljam i u glavi vrtim filmove političke scene u Crnoj Gori. Toliko me zamutila sva ta gungula, počev od najezde novih građanskih pokreta, novih ideja, dokazivanja da ako sam Srbin nijesam „građanin”, raspada partija koje već egzistiraju na političkoj mapi, upliva medija u programe pojedinih opozicionih organizacija, do brutalnih laži i podmetačina pojedinih medija, da sam došao do zaključka kako nam treba kompas u glavi i srcu da nam pokaže put izlaska iz ovog lavirinta.
Zašto kompas? Zbog toga što na pitanja od vitalnog značaja trenutno nemamo odgovor. Taj kompas mora da bude politički projekat za sve nas u Crnoj Gori i da dođe kao plod više zdravorazumnih mišljenja. Naglašavam zdravorazumnih, a ne nametnutih od novopečenih kvaziintelektualaca i filosofa koji se Hegelu i Kantu ne bi pomakli kad je sukob mišljenja na dnevnom redu. Naravno, iako je pad DPS-a Mila Đukanovića prioritet nikako ne smijemo nasjesti na podvalu planiranu od gore navedenih, da se on makne, a oni ga naslijede, sa još većom i gorom mržnjom prema svima koji ne misle kao oni.
Prvo i osnovno je pad režima koji je na staklenim nogama, uzdrman čak i od američkih partnera koji žele po svaku cijenu odgovornost za aferu Telekom. Znamo da je u toj aferi svi iz porodice Đukanović i da je takav stav Amerike prema njima pokazatelj da im politička budućnost nije blistava. Dalje, rasprodaja Kraljičine plaže, koja je mjesto okupljanja lokalnih i regionalnih mafijaša, koji traže utočište kod glavnog šefa je skandalozno, pa se i on sam uhvati za glavu o kakvim se prevarama radi.
Đukanović je ekonomiju sveo na goli kriminal, i ovim poslednjim projektom autoputa Bar–Boljari stavio omču na vrat ko zna koliko generacija koje tek treba da žive u ovoj državi. Da je sreće, samo bi ovo bilo dovoljno da režim padne, a ne pride uništenje svih fabrika po Crnoj Gori, dovođenje radnika na nivo socijalnih slučajeva i samim tim uništavanja porodice kao stuba zdravog društva.
Drugo važno pitanje je stav prema EU i NATO paktu. Tu nam je, kompas najpotrebniji. Vlast kaže da EU nema alternativu. Takođe, tvrde da NATO nema alternativu. Zašto nema? Pa zbog toga što su listom svi na zadatku pod komandom Mila Đukanovića da nas uvedu u tu alijansu. Alternativu nemamo jer su im čelnici tog đavolskog saveza obećali očuvanje svog bogatstva koje su nepravno stekli i oteli od svog naroda. Obećali su im to kao nagradu za prećutkivanje bombardovanja Crne Gore i činjenice da su prve nevine žrtve pale na našoj teritoriji, u Murinu i Danilovgradu. Nego, imamo i druge puteve, pa kad ih razvlastimo oni će doći sami po sebi.
Ako malo vratimo vrijeme unazad i zavirimo u prošlost vidjećemo da je ideja EU potpuno istovjetna ideji nacističke Njemačke i Hitlera. Gebels je početkom tridesetih godina dvadesetog vijeka pričao o ujedinjenoj Evropi. Tražio je da zlatne Rajh – marka bude platežno sredstvo čitave Evrope, a da će Njemačka biti garant mira. Isto kao sada Merkelova sa eurom. Komanda Vermahta je bila u Prizrenu, a sada je komanda njemačkog KFOR-a u njemu. Znači, točak istorije se opet okrenuo i, naravno, opet isti neprijatelj, koga pokušavaju da slome ekonomski kad ne mogu vojno. Opet Rusija. Na našu i sreću svih pravoslavaca i slobodnih ljudi Rusija je brana zlu koje nam uvode u Crnu Goru i iskrena ruka prijatelja ako je prihvatimo.
Rusija baštini evropske vrijednosti i ideale kao što su sloboda i uvažavanje ličnosti u svoj njenoj jedinstvenosti, što uostalom predstavlja jednu od ključnih misli ruske religiozne filosofije. Samo preispitivanje i samokritičnost jesu osobine koja ruska nacionalna samosvijest prihvata, od samih evropskih izvora, od starogrčke filosofije i kulture. Sve države se graniče jedna sa drugom, a Rusiji je nebo granica. Bez ruskog gasa i južnog toka ovaj region je osuđen na propast. Samo velika ruska ulaganja, praćena ozbiljnim infrastrukturalnim investicijama i otvaranjem novih radnih mjesta, garantuju dugoročnu ekonomsku stabilnost.
Treća dilema je ona koja se najlakše rješava. Čast i čest svim novoformiranim partijama, liderčićima, pokretima, građanskim genijalcima i glumcima, ali ovaj režim, potkrijepljen ovakvom kriminalnom podrškom ruše samo protesti. Ulicom su došli, ulicom neka odu. Mirno, bez tenzija, kao i oni koji su prije njih bili. Ozbiljni političari iz opozicije su to shvatili i hrabro na Skupštini i u medijima, iznijeli sve probleme koji muče Crnu Goru. Znači, bez obzira što im za svaki potez narod traži manu i dlaku u jajetu, a ne vidi imovinu vlastodržaca i njima bliskih ljudi, ne vidi stanove po Menhetnu i ostalim svjetskim destinacijama koji koriste njihova djeca, ne vide da su sve vrijedno uništili oni, a ne opozicija, lideri slobodnih građana će biti na protestima i predvoditi ih.
Zato narode Crne Gore, konačno pokažimo da imamo dostojanstvo. Pokažimo Gospodu da nije pogriješio što nam je dao da živimo, da nijesmo jadnici i sužnji, već normalni ljudi koji znaju da život ima smisla samo ako ga živi slobodan čovjek. Pokažimo svima da vrijedimo i da nam je kompas u našim srcima pokazao pravi put. Put na kome će dobro prevagnuti nad zlom, put koji je odabrala većina građana Crne Gore, put koji je težak, ali kojim će ponosno krenuti pravednici i pobjednici.