PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Cvijić se upisao na Prirodno-matematički odsjek Velike škole u Beogradu, uz svesrdno Karićevo zalaganje, 1884. godine. Poslije toga profesor je odmah mladome Jovanu stavio na raspolaganje dio svojih naučnih knjiga kako bi već na početku imao potrebnu stručnu literaturu. I na Filozofskom fakultetu se, kao i u prethodnom školovanju, Cvijić pokazao kao briljantan student. Nije se oganičavao samo na redovno praćenje nastave i pravljenje odgovarajućih bilježaka na časovima, već je čitao literatura na svjetskim jezicima. Sve je to radio temeljno, sistematski i uporno. Nije bio od onih studenata koji su samo spremali gradivo kako bi što lakše i sa manje truda položili ispite. Čitavo vrijeme je tokom studija striktno izbjegavao bilo kakav kampanjski ili improvizovani rad, već je cijelo vrijeme bio uzoran i marljivi student koji je mnogo šire i temeljnije izučavao oblast koju je izabrao za životno opredjeljenje. Pri tome je, zapravo, svoj djelokrug interesovanja umnogome proširio i produbio u odnosu na plan i program koji se izvodio na tadaššnjoj Velikoj školi.
Još kao student Cvijić je 1886. godine počeo da preduzima planski usmjerena terenska ispitivanja, kako bi neposredno, na licu mjesta, upoznao pojedinosti važne za naše podneblje. Prethodno je, u julu 1885. godine, krenuo sa školskim drugom Dušanom Stojićevićem u obilazak niz karakterističnih mjesta, počevši od Cera, Boranje i Radanja, pa do Donje i Gornje Trešnjevice, a bavio se proučavanjem i nekih drugih susjednih lokaliteta. Posebno je detaljno i znalački proučavao Sokolske planine. Inače, Cvijić je kao mladić od svega 22 godine, kao student treće godine Velike škole, objavio svoj prvi naučni rad pod naslovom Prilog geografskoj terminologiji našoj; ovo djelo je objavio u časopisu Prosvetni glasnik 1887–1888 (upravo kada je završio treću godinu na Velikoj školi). U članku je pokazao ne samo svoj izvanredni talenat, nego i veoma dobro poznavanje problematike koju obrađuje. Taj njegov rad je brzo skrenuo pažnju stručne i naučne javnosti, a koliko je vrijedan taj spis najbolje pokazuje činjenica da se on i danas citira kao relevantan izvor u pojedinim pitanjima. Ovo je utoliko značajnije kada se zna da je to prvi naučni rad jednog studenta!
Cvijić je bio pasioniran, strpljiv, ljubopitljiv i istrajan u svojoj namjeri da se potpuno posveti terenskim proučavanjima. „Dušane, ja i noću dok sanjam sakupljam kamenje!“, rekao je mladić Jovan prijatelju sa studija Dušanu Stojićeviću nekoliko mjeseci poslije njihove prve naučne ekspedicije. Završivši drugu godinu studija geografije na Prirodno-matematičkom odsijeku Velike škole u Beogradu, u ljeto 1886. godine, dva dvadesetogodišnjaka su se zaputila u okolinu Loznice, rodnog Jovanovog mjesta, sa idejom da ispitaju karakteristike i strukturu tla ovog kraja. Njihovo mladalačko pravilo je bilo da omiljenu naučnu oblast – geografiju – treba ,,studirati nogama a ne u kabinetu!” Za samo nekoliko sati krstarenja terenom mladići su sakupili više kilograma kamenja i odlomaka stijena, kojima su napunili i poprilično opteretili svoje rance. Prve večeri su se iznenada i nenajavljeno pojavili u seoskom domaćinstvu Cvijićevog ujaka Pere Avramovića, koji ih je srdačno primio i ugostio. Da ne bi i dalje nosili poveći teret sakupljenog materijala, Jovanov rođak im je sjutradan posudio konja da im nosi tovar na toj njihovoj neobičnoj naučnoj ekspediciji.
Na Cvijića je ogroman, može se reći čak presudan uticaj izvršio njegov znameniti prethodnik, slavni srpski botaničar, profesor Velike škole, inače ljekar po struci, Josif Pančić (Ugrini kod Bribira, 17. april 1814 – Beograd, 8. mart 1888). Ovaj velikan nauke je najpoznatiji po novoj vrsti četinara koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika. Takođe, po njemu je nazvan i najviši vrh Kopaonika (Pančićev vrh) na kome se sada nalazi mauzolej sa Pančićevim posmrtnim ostacima. Posebno treba naglasiti da je Pančić bio prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije, da bi i Cvijić posljednju dekadu života proveo na toj značajnoj naučnoj i društvenoj funkciji.
Još u toku studija se mladi Cvijić divio svome uzoru i prethodniku. Cvijić je diplomirao kao najbolji student u svojoj generaciji 1888. godine, i odmah nakon studija otpočinje sa agilnim i veoma sadržajnim istraživanjima po raznim geografskim predjelima, najprije u Srbiji, a zatim po drugim oblastima Balkanskog poluostrva, prvenstveno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Makedoniji, Kosovu, Bugarskoj, Grčkoj itd. Putovao je i u Malu Aziju, najprije kao student, a kasnije i kao stručnjak i naučnik. Ispitivao je i veliki planinski masiv Alpe, kao i neke druge oblasti po južnoj Evropi. U početku su njegova terenska istraživanja bila vezana za užu i širu oblast njegove otadžbine, ali je brzo uvidio da je to samo dio jedne mnogo veće i kompleksnije cjeline ne samo Balkanskog poluostrva, nego i evropske regije. Nakon diplomiranja, Cvijić je radio jednu školsku godinu kao predavač u Drugoj beogradskoj gimnaziji.
Tokom školske 1888/89. godine i rada u gimnaziji, Cvijić je počeo da se priprema za put u inostranstvo, na dalje stručno i naučno usavršavanje. Tako je u jesen 1889. godine otputovao u Beč, gdje je ranije, kao svršeni gimnazijalac želio i planirao da studira medicinu. (NASTAVIĆE SE)