U živopisnom selu Vardištu, koje se nalazi na rijekama Kamišina i Rzav na samoj granici između Srbije i Republike Srpske, i koje prostorno pripada opštini Višegrad, već 83 godine postoji spomen-kosturnica sa kapelom, podignuta u znak sjećanja na više od 400 srpskih mladića izginulih u borbama za slobodu Srbije i srpskog naroda u Prvom svjetskom ratu. Kosturnicu su podigali trgovci iz Beograda Josip i Stana Matković, kao uspomenu na sina jedinca Bogoljuba koji je na tim prostorima, 1915. godine, zajedno sa nekoliko stotina svojih drugova dao život za slobodu. Na otkrivanju i osvećenju, na Vidovdan 1932. godine, bilo je prisutno više od 5.000 građana srpske nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a ostaće upamćeno da je na zajedničku humku položeno više od 400 vijenaca sviježeg cvijeća. Čin osvećenja izvršio je tadašnji mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić, uz sasluženje sveštenstva i monaštva Mitropolije dabrobosanske, a ovoj svečanosti prisustvovali su članovi „Sokola” iz Višegrada i predstavnici Kraljeve garde.
Te daleke 1932. godine, u veoma nadahnutoj besjedi, mitropolit Petar Zimonjić pozvao je srpski narod sa obje obale rijeke Drine da ne zaboravi ovo mjesto i 440 pohranjenih srpskih mladića. Danas je, međutim, ova spomen-kosturnica sa kapelom u jadnom stanju. Iako lako pada u oči putnicima koji Vardištem prolaze bilo turističkim vozom sa obližnje „Šarganske osmice” iz Mokre Gore prema Višegradu, ili magstralnim putnim pravcem Užice–Višegrad, – jer se ona nalazi na brijegu i visoka je čitavih osam metara, u raspadajućem je stanju. Svih ovih 440 mladića, koji su poginuli u borbama 1915, računajući i one koji su pomrli od tifusa, su sa područja tadašnje Srbije.
– Ali, nadležni iz Srbije i Republike Srpske ne mare previše za ovakvim obilježjima, pa smo mi iz Društva „Soko” iz Dobruna, zajedno sa arhmandritom Jovanom Gardovićem, odlučili da pokrenemo akciju da se spomen-kosturnica i kapela upristoje do Vidovdana – kaže Slavko Heleta, poznati višegradski novinar i urednik časopisa „Soko”.
Kapela je nalik na piramidu, a na njenom vrhu nalazi se veliki krst. Uz nju je drvenim plotom ograđeno groblje, sa dotrajalim i iskrivljenim krstovima od drveta i kamena. U kosturnici, duboko u zemlji ispod kapele, sačuvani su amblemi i drugi vrijedni predmeti iz velikih bitaka koje su se odigrale u okolini Vardišta i u samom Vardištu. Na ulazu u kosturnicu stoji velika ploča na kojoj su pozlaćenim slovima ispisana imena svih sahranjenih srpskih junaka. U drvenim rafovima u kosturnici ima ljudskih kostiju i lobanja, zarđalih medalja, starih novčića od bakra i srebra, oficirskih epoleta, vojničkih zvjezdice i drugih mahom sitnih predmeta. Slavko Heleta kaže da je sve to iskopano iz zemlje, podsjećajući na nehuman odnos prema mrtvima, srpskoj mladosti koja je uz pjesmu davala svoje živote za veliku ideju narodnog oslobođenja od tuđina.
Sve do poslednjeg građanskog rata na prostorima BiH u Vardištu nije bilo crkve, i tamošnji Srbi su išli u crkvu u Dobrunu, ili su se molili Bogu u ovdašnjoj kapeli posvećenoj izginulim mladićima prije stotinu godina. Danas Vardišta ima lijepu crkvu, napravljenu odmah na početku sukoba u BiH, pa valja očekivati da će, uz pomoć odseljenih i dobrostojećih Vardištanaca, ali i potomaka i rodbine izginulih, i dobrotvora sa svih strana, do Vidovdana biti obnovljena spomen-kosturnica i kapela i tako će se dati do znanja da 440 srpskih heroja nisu zaboravljeni.
S. Tijanić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.