Italijansko tužilaštvo tražilo je smrtne kazne za pripadnike tamošnje kriminalne grupe Antonija Epika, Emanuelea Guarinija i Marčela Čikinata, koji su optuženi da su krajem 1999. godine u Baru na podmukao način likvidirali Nikolasa Lipolisa.
Okrivljeni su pripadnici poznate mafijaške organizacije Ujedinjena sveta kruna, koja je bila aktivna i u Crnoj Gori.
Prema navodima italijanskih medija, pravosudni organi vjeruju da je Lipolis, takođe član Ujedinjene svete krune, zvjerski ubijen jer je mimo znanja šefova mafijaške organizacije kojoj je pripadao odlučio da prodaje narkotike na teritoriji Crne Gore i Italije.
Prema pisanju italijanskih medija, brat ubijenog Mario Lipolis podnio je tužbu zbog nestanka brata, koji se, kako je tada naveo, odselio iz kuće još 1998. godine kako bi izbjegao hapšenje. Nakon toga je, jednom pozvao majku i rekao joj da je u Crnoj Gori. Njegovo tijelo je pronađeno 7. oktobra 2009. u Baru. Italijanski mediji prenose da je bio sahranjen godinama ranije. Na glavi ubijenog Lipolisa, kao i na grudima i lijevoj lopatici, nalazile su se rupe od metaka.
Epiko, Guarnini i Čikinata uhapšeni su krajem 2013. po nalogu državnog tužilaštva u Lećeu, kada su stavljene i lisice na ruke nekoliko članova organizovane kriminalne grupe koja je odgovorna za četiri ubistva i sedam pokušaja ubistva u Crnoj Gori i Brindiziju.
Osim zločina u Baru, tada je saopšteno da su rasvijetljena i ubistva Antonija D’Amika, koji je likvidiran 9. septembra 2001. godine, i Antonija di Molfeta, koji je ubijen 29. maja 1998. godine, a čije tijelo je pronađeno 8. oktobra iste godine. Vjeruje se da je ta kriminalna grupa odgovorna i za smrt Tomasa Marselija, koji je ubijen 22. jula 2001. godine. Vrijedne informacije o tim zločinima policiji i tužiocima dali su bivši članovi Ujedinjene svete krune koji su u međuvremenu odlučili da sarađuju sa italijanskim pravosudnim organima, čime su stekli status svjedoka saradnika.
Krvavi obračuni italijanskih mafijaša na Crnogorskom primorju tokom poslednje decenije prošlog vijeka nijesu bili rijetkost, imajući u vidu složenost njihove organizacije i različite interese. Po nekim izvorima, u Crnoj Gori je u tom periodu utočište pronašlo oko četiri stotine italijanskih mafijaša, koji su učestvovali u švercu cigareta, droge i oružja.
Italijanski kriminalci koji su gliserima prevozili cigarete preko mora iz crnogorskih luka Bar i Zelenika ostvarivali su ogroman profit sve dok šverc nije obustavljen na zahtjev međunarodne zajednice.M.V.P.
Likvidacije u Crnoj Gori
Ubistvo člana mafije Đulijana Maljea 1999. godine u Baru ostaće zapamćeno kao posebno brutalno, jer je žrtva iskasapljena i zakopana u dvorištu jedne kuće. Počinici su pred sudom u Brindiziju osuđeni na dugogodišnje kazne. U Baru je 1998. godine ubijen Santo Vantađato, zvani Santini, još jedan italijanski mafijaš velikog kalibra. Riječ je o bliskom saradniku zloglasnog Benedeta Stana.
Mračne devedesete godine i boravak italijanskih mafijaša u Crnoj Gori ostaće zapamćeni i po ubistvu Baranina Vladimira Vanja Jelenića. Interesantno da državni organi Crne Gore nijesu ulagali previše napora da otkriju istinu o tom ubistvu. Nedavno su počinici tog ubistva osuđeni pred sudom u Bariju, i to prevashodno zahvaljujući naporima tužioca Đuzepe Šelzija, koji je 15 godina istraživao takozvanu „crnogorsku vezu”.