Crna Gora će postati Kartagina, ili je neće biti. Neće je biti, ali će biti Kartagina. Šta bi mogla biti Crna Gora u budućnosti nego Kartaga? Za to se ubrzano sprema? Svi projekti Crne Gore vode u Kartaginu. A i geografski – to je tu. Jako se uželjela preobražaja, napretka, progresa, promjena, snobovskih integracija, da će postati Kartaga, prije roka. Nešto je nagoni na to. Ne zna šta, ali nagoni nešto. Nešto kao mrak.
Oni koji je poučavaju na to kažu: „Na putu ka velikom svijetu, treba najprije da postaneš Monte Karlo, na našem sredozemlju. Toliko možeš. Nemoj više da pomišljaš na carstvo nebesko, i da praviš ludosti u tom pravcu, budi racionalna i skoncentrisana na cilj, pred tobom je zemaljska slava i imanje. Bog ti je dao toliko ljepota - uzbudljivih visina, kanjona, mora i neba, da budeš pravi dragulj na svijetu. Pretvori to u zlato, ne daj dragulj da trune na buništu. Postati Monte Karlo na Jadranu to je za tebe kao reći „dobar dan, sunce moje’’. Sve imaš, samo treba i da hoćeš. Mi znamo kako, rekli smo ti jednom! Zašto tražiti raj na nebu, kad ga možeš imati na zemlji?
Prvo treba da učiniš sledeće, i najvažnije. Sve što je tvoj istorijski, crnogorski nesporazum, treba da pokopaš duboko u zemlju. Da od toga sama napraviš jednu Kartagu. Toliko je nesporazuma u našoj istoriji, da ne znamo kome pripadamo. Ostavi to što te vraća nazad, uzmi što ti se nudi, i idi naprijed. Vidiš da si postala magnet za finansijske akrobate od Arabije i Kine do Vašingtona. Svi se za tebe raspituju, a ne mogu na karti da te nađu. Svi hoće u tebi nešto da naprave. Ne odbijaj mušterije koji te zlatom plaćaju, nemoj da ostaneš crnogorska usiđelica i zaludnica. Dosta si grebala obraze, i plakala nad Kosovom!
Samo promisli koliko si glavom u zid udarala u prošlom stoljeću. Je li Crna Gora ona koju je proslavio kralj Nikola, ili ona koju je napustio, i ostavio je Švabama da je gaze, mrškaju i ćuškaju? Je li arhitekta Crne Gore i njenog smisla Njegoš, ili Ivan Meštrović? Ko je pokušao bolje da osmisli Crnu Goru - Franjo Josif ili Aleksandar Karađorđević? Je li Crna Gora ona na Podgoričkoj skupštini 918. ili ona u Božićnoj pobuni 919?! Je li Crna Gora - bjelaša ili zelenaša? Je li Crna Gora Peka Dapčevića, Jova Kape, Sekule Drljevića ili je Crna Gora vladike Joanikija Lipovca, Pavla Đurišića, Baja Stanišića...? Je li Crna Gora poginula na Sutjesci i Neretvi, ili je poginula na Lijevča Polju, Zidanom Mostu, Pasjem Groblju, Grahovu... poklana u Velici, Pivi, bačena u Kotor jamu... utučena ili opravdana na Golom Otoku...? Je li Crna Gora srpska, ili ruska, ili vatikanska provincija? Mi nemamo odgovora na ova pitanja, mi nećemo da znamo odgovore na ova pitanja! Samo nas Amfilohije, kad ga zapadne, maltretira do besvijesti. Kao da smo mi pasli travu, a on pio ćićeru mudrost. Eto Njemu neka rješava nerješiva pitanja, a mi znamo šta ćemo. On, inače, uživa u nerješivim pitanjima, a nama su nerješiva pitanja, gubljenje vremena. Znamo, mnogi misle da se u našoj državi radi po receptu Orvelove „Životinjske farme’’, ali mi radimo ozbiljne državne poslove, koji moraju biti i dobar biznis. A u biznisu se propada, ako sve ne funkcioniše kao švajcarac.
Nećemo vam zasad otkriti sve projekte koje imamo, ali hoćemo neke. Prvo ćemo reaktivirati onaj projekt od prije stotinu godina, a koji nam je došao iz carskog grada Beča. To je spomenik Franju Josifu na Lovćenu! Austrija je i tada znala šta nama treba, a naša luda glava ništa nije shvatala. Prvo nam je malo „otesala“ Njegoševu kapelu. Znala je gdje će nas najviše zaboljeti - za naše dobro! Sad tek znamo, i nijesmo odocnili. Neka Amfilohije postavlja pitanja, a mi ćemo da izgrađujemo naš Monte Karlo. Za Lovćen imamo gotov projekat iz 1916. Radićemo sigurno, i s najmanje konflikata. Nećemo rušiti Meštrovićev mauzolej (bože sačuvaj, dosta smo crkvu porušili!), nego ćemo nadograditi na njega spomenih Franju Josifu. Možda je to Meštrovićev genije sve predvidio? Malo ćemo otesati Njegoševu zamišljenu glavu, staviti mu drugu kapu, sjesti ga u fotelju, mjesto orla staviti jastreba, i eto Franjo Josif. Da se zna da je ovdje nekad bilo carstvo za koje svi znaju u svijetu, a ne neko Dušanovo. To je važno za Montenegro, koji mora da ostvari privlačnost za bogati svijet. Oni vole da grade zlatne kule i gradove na starim pokopanim carstvima. Ne mora to biti baš afrička Kartagina. Može i crnogorska...
(Autor je književnik)
Piše: Milutin MIĆOVIĆ