Piše: Lea Leani
U saobraćajnim nesrećama na našim putevima često gine veliki broj ljudi. Čitave porodice, mladi, ali i stariji i iskusniji vozači gube život zbog prekoračenja brzine, vožnje neprilagođene uslovima na putu, nepridržavanja zakonskih propisa ili vožnje pod dejstvom alkohola. Među mladima postoji i jedna vrlo negativna tendencija – težnja za dokazivanjem u društvu, pred prijateljima ili djevojkom, a nerijetko i društvo podstiče mlađeg vozača da „nagazi” gas...
Iako mnogo faktora utiče na bezbjednost vožnje, brzina je jedan od najznačajnijih. Možete biti sto puta sigurni u sebe, da ste i psihički i fizički zdravi, da je auto nov i bezbjedan za vožnju, da je put dobar, ali ne možete biti sigurni da ćete pri velikoj brzini uvijek pravilno reagovati. Neko je jednom slikovito opisao: „Kada ti automobil pređe brzinu od 100 km/h, onda ne voziš, već gađaš.”
Brzom vožnjom može se uštedjeti nekoliko minuta, ali se može mnogo više izgubiti. Da li je nekoliko minuta uštede vrijedno toga? Nesporna je činjenica da nam putevi i nijesu najsigurniji, i zbog toga nas svakog dana upozoravaju da vožnju prilagodimo uslovima na putu. To ne govore bez razloga. Mladi su previše bahate dok voze, kao da imaju stotinu života.
Tačno je da se veliki broj stvari u životu ne može predvijeti, ali se bar neki rizici mogu smanjiti. Jedan od njih je brza vožnja, kao i vožnja u alkoholisanom stanju.
Mislim da ne postoji osoba koju ne nerviraju ograničenja brzine i drugi zakonski propisi, ali opet smo primorani da skinemo nogu sa gasa ili da vežemo pojas čim sjednemo u automobil, zato što postoji mogućnost da dobijemo kaznu. I upravo tu leži rješenje problema. Onog dana kada za neki prekršaj ostavimo pola plate MUP-u, teško da će se bilo ko usuditi da ponovo rizikuje.
Žalosno je kada se svojom krivicom i nepažnjom izgubi život, ali je još žalosnije kada strada neko ko je ni kriv ni dužan. One koje su otišli više ne možemo vratiti, ali možemo sopstvenom opreznošću, kao i ukazivanjem na potrebu za oprezom drugima, spriječiti da možda već danas ili sjutra još života bude uludo izgubljeno.
I ne zaboravite da ste odgovorni, ne samo za svoj život, već i za živote svih koji su sa vama u automobilu, kao i za živote onih koji su oko vas.
Jedna čašica, jedan trenutak nepažnje i jedan ili više života odoše.
Budite pažljivi i obazrivi, jer čak i ako vozite pravilno i kako treba, drugi to ne rade, a vi zbog drugih možete da nastradate... Obratite pažnju na semafore. Obratite pažnju na pješake. Ne igrajte se i ne izazivajte nešto što bi zauvijek moglo da vam promijeni život. Nemojte misliti da se loše stvari događaju nekom drugom, a vas zaobilaze...jer, kada se jednom dogode, onda može biti kasno.
Previše kasno.
(Autorka je književnica)