BERLIN – Ko može profitirati od krvavog terorističkog napada u Parizu, pitanje je na koje se u Njemačkoj, suočenoj sa demonstracijama Pegide protiv islamizacije zemlje na jednoj strani i realnosti suživota sa više od četiri miliona „svojih” muslimana, pokušava da nađe odgovor.
Prst se upire u Alternativu za Njemačku (AfD), partiju dobrostojećih evroskeptika i desničara i njene mogućnosti da iz straha od terora izvuče korist.
Statistika, međutim, kaže da AfD ne profitira od terora, a analitičari tvrde da mržnja prema strancima, dugoročno gledano, ne može donijeti ni nove birače ni više glasova.
AfD, čiji istaknuti članovi marširaju sa pristalicama Pegide (Pokreta patriotskih Evropljanja protiv islamizacije Zapada) i u kojoj desničari i neonacisti nalaze srodnike, nije do sada profitirala niti dobila nove, potencijalne birače od krvavog pira islamskih terorista i napada na francuski satirični list „Šarli Ebdo”, pokazuje statistika.
U aktuelnom istraživanju javnog mnjenja INSA-Majnungstrend za tabliod „Bild”, stagnira AfD, partija intelektualno orijentisanih, dobro obučenih muškaraca u naglancanim cipelama, na 7,5 odsto mogućih glasova.
U toj partiji, istina, tutnji žestok sukob oko budućeg političkog pravca, a šef Instituta INSA Herman Binkert smatra da atentati u Parizu učvršćuju kritički stav AfD prema islamizmu.
Šef „Forse”, jednog od vodećih instituta za istraživanje javnog mnjenja, Manfred Gilner smatra da mržnja prema strancima, međutim, ne donosi, dugotrajno gledano, nikome nove birače i da se Njemci u kriznim vremenima okupljaju prije iza države, a protiv radikalnih partija.
Njemački tabliod „Bild” postavio je pitanje da li AfD profitira i da li zloupotrebljava strah od terorizma.
Tabliod piše da AfD provokacijama zloupotrebljava strah ljudi od terora i navodi da jedan od kopredsjedavajućih AfD Konrad Adam govori o „borbi kultura”, a Jern Kruze perfidno izjavljuje da se nažalost atentat dogodio puno ranije, nego što je on vjerovao.
Za AfD se kaže da počinje razgovore o političkoj saradnji sa Pegidom, za koju se, opet, kaže da instrumentalizuje strah ljudi od siromaštva i socijalne propasti i da svojim pozivom na demonstracije ponedjeljkom, želi, zapravo, da naglasi kako je riječ o masovnom pokretu protiv sistema, kao što je to bilo u DDR i njihovim demonstracijama ponedjeljkom.
U Njemačkoj se, na drugoj strani, održavaju kontrademonstracije na kojima okupljeni nastupaju protiv Pegide, a kada je riječ o Njemcima i njenim strancima, tema useljavanje zapravo je podijelila državu i svaki drugi Njemac, zagovara različitost, ali istovremeno svaki treći želi više hrabrosti za jači nacionalni osjećaj, isključujući pri tome useljenike, pokazuje statistika.
Analitičari kažu da pojava i jačanje Pegide zabrinjava iz više razloga, između ostalog, to se može tumačiti i kao simptom krize demokratije zapadnih vrijednosti.
Sledbenici Pegide se, uglavnom, osjećaju neshvaćeno, njihovi stahovi se ignorišu, ne vjeruju ni medijima ni političarima, ali zato vjeruju teoretičarima zavjera, opisuju njemački mediji, ukazujući, istovremeno, na opasnost koja dolazi i od političara i od demonstranata.
I dok pripadnici Pegide ruže političku elitu, nazivajući političare parazitima, a novinare plaćenicima, dotle i politički establišment odbija dijalog, žigošući demonstrante kao neonaciste, što je, smatraju analitičari, opasno pošto jedni blate uspješan politički sistem, a drugi zaboravljaju da demokratija mora da sadrži i različitost.
Politički analitičari ukazuju i na ulogu crkve u ovakvim situacijama i teškim momentima, navodeći da crkva čini ono što politici još nije pošlo za rukom – da nacionaliste naziva pravim imenom.
(Tanjug)
Licemjerje svjetskih lidera
VAŠINGTON/PARIZ – Na maršu solidarnosti u Parizu bili su mnogobrojni svjetski lideri koji su stali u odbranu slobode izražavanja, a među njima su bili i oni koji su u svojim zemljama uspješni u gušenju te iste slobode, prenosi „Vašington post”.
Uprkos toj gromoglasnoj predstavi jedinstva i sloge oko jedne od važnijih vrijednosti zapadnih demokratija, ne može, a da se ne primijeti licemjerno prisustvo nekih svjetskih lidera, navodi list.
„Iako su na skupu u Parizu svi bili jednoglasni u podršci slobodi govora u Francuskoj, na domaćem terenu ne prezaju od proganjanja onih koji promovišu slobodu govora i slobodu medija”, ocjenjuje američki list.
I organizacija „Reporteri bez granica” (RSF) saopštila je da je „zgranuta prisutnošću zvaničnika iz zemalja koje ograničavaju slobodu informisanja”.
Na udaru kritika RSF posebno su se našli egipatski ministar spoljnih poslova Sameh Šukri, turski premijer Ahmet Davutoglu, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, njegov alžirski kolega Ramtane Lamamra, zatim ministar spoljnih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata Šeik Abdulah bin Zajed al Nahjan i gabonski predsjednik Ali Bongo.
Na indeksu slobode medija RSF-a, Egipat je od 180 zemalja zauzeo 159. mesto, Turska je na mjestu 154, Rusija na 148, a Alžir na 121. i Emirati na 118. mestu, a Gabon na 98. mjestu.
Hrvatska je, kako podsjeća agencija Hina, na tom spisku na 65. mjestu, Srbija na 54, a Slovenija na 34. mjestu.
RSF podsjeća da je Egipat prošle godine na zatvorske kazne od sedam do 10 godina osudio troje novinara katarske TV stanice Al Džazire pod optužbom za terorizam.
Turska, koja je 2012. i 2013. zatvorila najviše novinara na svijetu, nastavila je s tom praksom i u 2014, hapseći veći broj novinara, među kojima je i glavni urednik Zamana, jednog od vodećih listova povezanog s umjerenim pokretom Islamski Gulen.
(Tanjug)