Piše: Velimir Eraković
Arčibald Rajs je najbolje upoznao Srbe. Bolje od naših velikih vođa, kraljeva, sveštenika, vladika, svetaca, bolje od nas samih. Diveći se djelu i žrtvi ovog divnog čovjeka i patriote, diva koji je tražio da mu srce sahrane na Kajmakčalanu, morao sam pozajmiti od njega naslov za ovaj tekst želeći da objasnim razloge poraza opozicije u Herceg Novom.
Kao član IO i GO Nove srpske demokratije, radio sam u Novom nekoliko izbornih procesa i dobro upoznao mentalitet, navike i običaje ljudi iz tog kraja. Još kao aktivni košarkaš igrao sam u KK Primorju, tada živio u Novom. Veliki broj prijatelja, drugova i poznanika sam stekao svojim boravkom u gradu pod Orjenom.
Primorci su dobri, pitomi ljudi, gospoda, avangarda, puni su duha i širine da prime svakog „dođoša”, kao da je sa njima vijek proveo i odrastao tu. Kao mene moji Neno, Pajo, Sefi, Jelena, Dragana, Jevto, Milan, Brano i da ne preskočim koga, svi dobri i pošteni ljudi.
Novljani su Srbi, to je potpuno jasno. Njihov nacionalni osjećaj je jak, vjerujem najjači u Crnoj Gori, što pokazuje zastava koja se vijori na svakoj utakmici Srbije i koju moj drug Mića čuva kao suvo zlato. Znači, Novljani su dobri, ali...
Prihvatajući svu krivicu zbog rušenja lokalne vlasti, sukoba u SNP-u zahvaljujući Miliću, reorganizaciji OO NOVE u nepovoljnom momentu, nedefinisanom odnosu u DF-u oko izbora u Novom i hiljadu razloga koji su uticali na loš rezultat koalicije koja je vladala gradom, ipak me obuzeo težak i tužan osjećaj kome se nikako ne mogu oteti. Napominjem da je DPS već bio srušio vlast sa četiri odbornika SNP-a, i da smo se krvavo izborili da glasanja ipak bude. Znajući da idemo na političku giljotinu, nadajući se podršci naše braće i novoj šansi, ipak smo doživjeli debakl. Je li moguće da Novljani samo Srbima ne praštaju? Ako je iko kriv za propast ovog grada to je DPS. Oni su uništili hotele, i to svaki redom, i tako otjerali turiste. DPS je kroz gazdovanje „Morskim dobrom” pokupio sve pare iz Novog i napunio podgoričku kasu. DPS je namjerno pravio opstrukciju lokalnoj vlasti koja ništa nikom nije dužna. Jedina vlast u CG koja ne duguje je pala? I Srbi su kaznili Srbe, a ne DPS koji sistemski uništava sve po Crnoj Gori, a Srbima mijenja DNK.
Srbi su glasali Izbor koji će formirati vlast sa Miraševim sledbenicima i dovesti ga za Srpsku novu godinu da u gradu Svetog Save, prvi put od kako ta NVO postoji, naloži svoju logorsku vatru i raskolničkim grijehom anatemiše sve koji žive u njemu. Kakve veze ima što je Duško Krušo Srbin i što je napravio crkvu, ako je predaje Milu Đukanoviću ono što nikad sam uzeti nije mogao. Ne kupuje se novcem milost svetitelja, moj Duško, nego istrajnom borbom protiv onih koji žele da zatru ime nemanjićko u Crnoj Gori. Srbi se pravdaju time da ih je pozvao episkop Grigorije da glasaju za Izbor. Kako se tako ne odazvaše na pozive vladika kad se jezik branio, kad nam je vatikanski sluga Đukanović iščupao Vuka iz usta i stavio flaster na ista? Kad je neumrli profesor Vuko Velaš branio sa ostalim nikšićkim profesorima dostojanstvo svih nas. Sad kad razmišljam o njima, svjestan žrtve koju su podnijeli, obuzme me osjećaj divljenja i žala što svi nijesmo takvi. Kako tako nijesu brzi kad Miraševe hijene krenu na crkvu, nego se zna ko je i ko će stati da životom brani svaki srpski hram u Crnoj Gori. Zašto Milo Đukanović ne osnuje Izbor ili nešto slično tome u muslimanskim krajevima? Zašto najbolji Tačijev drug i saradnik ne ubijedi Muslimane da ne glasaju za svoje interese? Pa zato što njihove vjerske vođe slušaju centralu u Sarajevu, Istanbulu, pa dalje Siriji, a ona zna šta je najbolje za njih. Uostalom, svako ima svoju glavu, svoje namjere, duhovne i materijalne koristi. Samim tim neka duhovnik i njegovo duhovno čedo nose breme koje im je Bog dao i bore se sa tim. Bog je ljubav. Svakom daje koliko može da ponese. Nikoga ne kažnjava, spasava i utire put pravdi i istini, ali su se ova dvojica zajedno sami pregovarali.
Znam ja, teško se bilo oduprijeti okupaciji DPS-a, Acu Đukanoviću, Branu Mićunoviću, Bebi Popoviću. Uz svesrdnu pomoć ANB-a i cijelog državnog aparata teško je slobodno glasati. Ali ja nikad neću naći razumijevanje za Srbe koji su jedva čekali da urade ovo u Novom.
Gospode, u ovim blagim danima oprosti mi na teškim riječima upućenim mojoj braći. Oprosti Srbima, prosvijetli ih i nauči kako dalje. Podari Arčibaldu Rajsu mjesto među srpskim vitezovima i junacima, a meni malom i poniznom sudi po velikoj milosti tvojoj, a ne po riječima mojim. Ja rekoh i spasih dušu svoju.