Piše: Zoran Lakušić
Procjena Američkog demografskog instituta da će Crna Gora 2050. godine imati oko 10 odsto manje stanovnika već se ostvaruje, posebno kada je u pitanju sjever Crne Gore. Sa sjevera se za godinu dana prosječno odseli više od hiljadu stanovnika, samo je iz Berana između 1991. i 2011. godine otišlo blizu 16.000 građana. Takođe, podaci pokazuju da je na sjeveru broj umrlih veći od broja rođenih.
Nekada su opštine na sjeveru Crne Gore bile nosioci ekonomskog i privrednog razvoja države. Situacija je danas sasvim drugačija, veliki broj fabrika je zatvoren i velika nezaposlenost uzrokuje migraciju stanovništva. Sistem pretjerane centralizacije u prethodnih dvadesetak godina glavni je uzročnik ekonomskog posrnuća sjevera Crne Gore. Zakonske regulative, koje se tiču regionalnog razvoja, nijesu pružale naročite mogućnosti gradovima na sjeveru Crne Gore da krenu sa mrtve razvojne tačke. Neravnomjeran regionalni razvoj i diskriminatorski odnos države prema sjeveru, ovaj kraj je pretvorio u područje siromaštva i beznađa, bez nade da će uskoro biti bolje. Vlast na sjever gleda isključivo kroz izuzetno bogate prirodne resurse, koje je stavila u funkciju bogaćenja uskog kruga pojedinaca. Zbog toga zaostaje po svim parametrima, bez obzira što su na na sjeveru koncentrisani najveći razvojni pontecijali. Aktuelni režim je zatvorio sve fabrike, kako bi stvorio siromašni sloj društva kojim je lako manipulisati. Taj isti režim je eksploatisao prirodne resurse sjevera, trošeći novac poreskih obveznika za bogaćenje pojedinaca i kupovinu birača, a ne za privredni razvoj. Prirodni resursi i preduzeća su zarobljena i devastirana nakon sprovedene pljačkaške privatizacije, uz pomoć organizovanog kriminala i korupcije. Samo da su šume sa prostora sjevera na pravi način stavljene u razvojnu funkciju danas na ovom području ne bi imali pravu pustoš i gomilu obespravljenog naroda. Bogatstvo se slilo u džepove moćnih pojedinaca, dok su lokalnom stanovništvu ponuđene mrvice, čisto da se ne kaže da ga je država potpuno zaboravila. Zato narod i odlazi sa sjevera, jer nema perspektivu za život. Između ostalog, u poslednjih dvije decenije na sjeveru Crne Gore nije izvršena skoro nijedna uspješna privatizacija privrednih kolektiva u kojima su nekada radile na desetine hiljada radnika. Uz to, dosadašnje aktivnosti aktuelnih vlasti u pravcu razvoja sela i poljoprivrede dale su poražavajuće rezultate. Sela na sjeveru su pretvorena u mjesta iz kojih narod konstantno odlazi, a vrlo rijetko se vraća, to stanje neće promijeniti ni izgradnja najavljenog autoputa.
U Crnoj Gori su vidljive razlike u razvoju regiona, koje je karakterišu partijski i privatni interesi nad ekonomskim i koji su doveli do toga da u njoj imamo zapostavljene sredine i područja, suočena s velikim problemima i izazovima golog opstanka. Zbog neodgovorne politike DPS-a, sela i nerazvijena mjesta ostaju pusta. Država ništa nije uradila da intenzivira privredne aktivnosti koje bi spriječile dalju migraciju stanovništva sa sjevera.
Sjever važi za područje školovanih i visokoobrazovanih ljudi. Ali, po pravilu većina od njih je nakon završetka fakulteta, zbog nemogućnosti da se zaposli u rodnom mjestu, odlazila u neke druge krajeve Crne Gore i inostranstvo. Između ostalog, i u ovome treba tražiti uzroke sveukupnog zaostajanja sjevera, koji se u kontinuitetu diskriminiše po političkoj i nacionalnoj osnovi i čije građane aktuelna vlast sistematski održava u stanju siromaštva i ekonomske zavisnosti u cilju efikasnije realizacije projekta predizbornih pritisaka i ucjena.
Postojeće stanje može se prevazići samo ako se naprave korjenite promjene postojećeg sistema. Sjeveru su potrebne hitne mjere u vidu značajnijeg ulaganja u infrastrukturu kao bi se poboljšao kvalitet života i zadržavanja ljudi na tom prostoru. Treba stvoriti poslovni ambijent gdje glavnu riječ ne bi vodili tajkuni koji drže monopol nad svim i svačim, već časni investitori spremni da, kroz otvaranje novih radnih mjesta, iskreno pomognu sjeveru. U pravcu sveukupnog prosperiteta bilo bi neophodno napraviti decentralizaciju sistema finansiranja i upravljanja prirodnim resursima, gdje bi umjesto privilegovanih koncesionara, lokalne zajednice imale znatno više nadležnosti, a samim tim i koristi. Neophodno je stvoriti sistem po kome bi najveći dio prihoda, koji se prihoduje u lokalnoj zajednici, morao biti i uložen u toj zajednici. Jednostavno, sjeveru trebaju realni razvojni projekti, a ne oni koji su unaprijed osuđeni na propast. Potreban je regionalni razvoj na ekonomskoj opravdanosti i ravnomjernoj iskorišćenosti resursa, koji bi se temeljili na socijalnoj pravdi i solidarnosti.
Izlaz iz ovako nepovoljne situacije treba tražiti u osmišnjavanju podsticajnih programa koji bi zadovoljili interese mladih generacija. Jer ako se žele zaustaviti migraciona kretanja onda interesi mladih ljudi moraju biti na prvom mjestu. Treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji izražavaju spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.