Jedna generacija izvela je revoluciju. Njihovi bratanići, bliža i dalja rodbina dan-danas živi na tekovinama te revolucije. Pošto su mnogi poginuli – revoluciju možemo slobodno nazvati rođačkom. Poneki (mnogi) sinovi revolucionara prodali su ideju radi lične koristi. Kako se mogu zvati ovi današnji, koji računaju da su nastavljači tekovina NOB-a? Kleptokrati, partitokrati i mafiokrati. Ne samo što zbunjuju prepadnuto članstvo svojim statusom već i sami sebe. Istim metodama kao i prije pedesetak godina oni vladaju zatvarajući vrata vremenu koje dolazi. Da li nas vrijeme zaobilazi pa nam ni svjetska kriza ništa ne može? Sve je virtuelno kao i sindikat, crkva i akademija. Ne zna se ko je prava jer je ona za nekoga privatna, a za nekoga javna institucija.
U takvom gemištu najbolje se snalaze oni koji su savjest nesavjesnog društva. Masa koja poltroniše vlasti radi golog preživljavanja ista je ona koja je prije 100 i 200 godina ljubila skute suverenu. Pošto je ideja jedinstva Južnih Slovena dolazila odozgo, to je ozbiljno, oni dolje nisu ni shvatali ni prihvatili. Kulturni prostor koji se po zakonitosti širi ovdje se zatvara kao i nada u bolje sjutra.
Privilegovani rođaci i braća od stričeva koji rade u ministarstvima i sami su postali socijalni slučajevi. Sa platom od 400€ ne isplati se biti apologeta sistema kao što su bili njihovi očevi – rođaci i braća od stričeva.
Onome kome život u laži ne odgovara, širom su mu otvorena vrata. Kako ni sinovi sinova nisu zadovoljni bućkurišom tako i oni bespovratno gastarbajtuju po svijetu.
Znajući da se ovdje ništa bitno nije mijenjalo zadnjih 200 godina – srećan vam put, hrabra omladino!
Budimir Vuković
Podgorica
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.