Pjevačica Danica Nikić svojim toplim, mekim i nježnim sopranom uvijek oplemenjuje koncerte na kojima nastupa. Tako je bilo i na njenim gostovanju na koncertima hora Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo”. Za interpretaciju izvornih pjesama sa Kosova, iz Srbije i Crne Gore, pobrala je aplauze publike. Kao omiljene izdvaja pjesme „Gde si bilo, jare moje“, „Rasti rasti moj zeleni bore“ i „Čije je ono devojče“. Učestvovala je na skoro svim koncertima hora SPD „Jedinstvo“ u godini kada su proslavili jubilej, 175 godina rada i postojanja. Zajedno sa ovim horom gostovala je ne samo u Crnoj Gori, nego i u inostranstvu. Posebno lijep utisak na nju ostavilo je osmodnevno gostovanje u Carigradu (Istanbulu) početkom novembra. Tamo su predstavili muzičko nasljeđe Balkana, gostovali na tamošnjoj televiziji i ostavili odličan utisak. Muzika u njenom životu ima glavno mjesto, potom sve ostalo.
- Ova muzika je za mene čista ljubav, i moj cilj je da prenesem tu ljubav na slušaoce, da i oni uživaju koliko uživam i ja. Nije mi želja da budem neka mega popularna pjevačica, nego da ispunjavam ljudska srca pjesmom. Najprije sam zavoljela duhovnu muziku, crkveno pojanje, a kasnije sam to nadogradila kroz tradicionalnu muziku koju pjevam „a kapela“, objašnjava u razgovoru za „Dan“. Kaže da je ovo pjevanje zavoljela od malena uz svoju učiteljicu. Omiljene su joj tradicionalne grčke pjesme, bliske su joj ruske narodne, a posebno voli da sluša duhovno vizantijsko pjevanje.
- Tu ljubav usadila mi je profesorka Dubravka Loncović, uz koju sam zavoljela ne samo izvornu muziku Srbije i Crne Gore, nego sam počela da njegujem i muzičku tradiciju Grčke, Makedonije, Rusije, Albanije, Bugarske. Sigurna sam da će ta ljubav uvijek imati svoje mjesto u mom srcu. Na šta će me Gospod drugo navesti, to još uvijek ne znam, vidjećemo, nadam se da ću nastaviti da pjevam iz sveg srca. Kao članca etno grupe „Zora“ koja njeguje tradicionalnu muziku, imam priliku da razmjenjujem svoje muzičke poglede sa članovima grupe i sa ljudima koji vole da slušaju ovu vrstu muzike, kaže Danica.
Danica Nikić je rođena u Baru, ali je dugi niz godina živjela u Beogradu, gdje je završila Nižu muzičku školu. U rodni Bar se s porodicom vratila 2008. godine i sada je studentkinja treće godine na studijama istorije umjetnosti u Podgorici. Kaže da ova naučna grana lijepo korespondira sa pjevanjem, daje joj široko obrazovanje, jer ima veze i sa književnošću, dramom, filmom, muzikom, umjetnošću u najširem smislu riječi. Etnomuzikologija kao naučna grana je veoma privlači.
- Super mi ide fakultet, najbitnije je da čovjek ima obrazovanje i da uči svakoga dana, do kraja svog života. Jako me privlači etnomuzikologija, teško mi je palo kad sam se vratila u Crnu Goru, jer ovdje ne postoje te studije. Dok sam živjela u Beogradu, imala sam prilike da se sa muzičkim nasljeđem upoznajem uz profesore Sonju Ranković i Miloša Nikolića iz Muzičke škole „Mokranjac“. Nastaviću da proučavam u tom pravcu, da se nadograđujem, učim..., dodaje Nikić. Važna joj je podrška prof. Dubravke Loncović, sa kojom se često čuje telefonom, jer ona živi u Beogradu, a u posljednje vrijeme tu je i Omer Hodžić, sa čijim orkestrom nastupa. Mlada je, ambiciozna, talentovana i pjeva sa velikom ljubavlju, te pred njom stoji svijetla karijera
M.D.Popović
Sarađuje sa istomišljenicima
-Nedavno sam nastupila sa orkestrom Omera Hodžića, sad obrađujemo izvorne pjesme i nešto od novijeg repertoara. Prija mi saradnja sa njima, pravi su profesionalci. Ako se bavite ovim poslom važno je da imate nekoga ko će u životu da vas uputi na pravi put i da vas posavjetuje, jer ne možemo sve sami. Spremna sam na savjete i dobronamjerne kritike, to mi pomaže da razlučim prave vrijednosti u vokalnoj interpretaciji. Voljela bih da pjevam sa pjvačima koji osjećaju muziku i pjevaju na isti način kao ja. Sarađujući sa horom „Jedinstvo“ primijetila sam da lijepo pjevaju braća Ivan i Novica Zečević iz Herceg Novog. Divno pjevaju, te gledam da sa njima odradim neke pjesme, kaže Danica.