Radnički protesti su neminovnost i moraju ih organizovati bivši radnici propalih i opljačkanih preduzeća, koji su sada u dubokom siromaštvu, kazao je u intervjuu za „Dan“ predsjednik skupštinske Komisije za kontrolu postupaka privatizacije i poslanik DF-a Janko Vučinić.
– Organizatori protesta mogu biti i radnici na određeno vrijeme, koji takođe nemaju nikakve socijalne sigurnosti, kao i zaposleni u javnom sektoru kojima se zarade ne mijenjaju već sedam godina. Sve je izvjesnije da će im ta zarada ostati na tom nivou do penzije, jer treba narednih godina otplaćivati ugradnje i dugove koje su nam napravile mafijaško tajkunske strukture sa njihovim predvodnikom premijerom Milom Đukanovićem. Najbolje po radnike bilo bi kada bi se udružili i zajedničkom akcijom doveli na vlast ljude koji će da rade u njihovom interesu, a Đukanovića i njegovu bulumentu lišile nezakonito stečene imovine i strpali ih u zatvor – rekao je Vučinić.
● Koji su radnici najugroženiji?
– Radnici sa sjevera su najugroženiji, tamo ima najviše siromašnih, ali razlika među radnicima nije velikama odakle god dolazili. Pitanje je dana kada će ih nepodnošljivi uslovi života, natjerati da se svi oni zajedno presele u Podgoricu i skupe ispred zgrade Vlade. Zato je i Đukanović požurio sa Zakonom o javnim okupljanjima ne bi li gladni narod odmakao od vrata, ali pritom zaboravlja da je ona zgrada, u kojoj on trenutno kao vlastodržac na jedvite jade održava vlast, napravljena od narodnih para i da tamo treba da bude neko ko će da služi narodu.
Vlastodršci u Crnoj Gori uspjeli su da radnike i radnička prava stave u „vremeplov“ i da okrenu točak istorije unazad za vijek i po i da nas vrate u 19. vijek, prije onoga što se dogodilo u Čikagu kada su se radnici svojim pogibijama izborili za tri osmice: osam sati rada, osam odmora, osam duhovnog nadahnuća. Danas radnici u Crnoj Gori nemaju elementarna radnička prava, pravo na poštenu i pravednu zaradu, na odmor, na slobodan dan u sedmici, na krsnu slavu, nemaju pravo da budu bolesni, žene da zatrudne i budu majke.
● Da li biste pomogli i predvodili proteste radnika sa sjevera ukoliko bi odlučili da svoje nezadovoljstvo izraze pred Vladom i Skupštinom?
– U DF sam ušao kao predstavnik radnika i stolica na kojoj sjedim je radnička. Spreman sam da budem na usluzi i pomognem svim radnicima koji su u nevolji. Svi ti radnici dolaze iz različitih djelatnosti i priroda njihovih problema, iako u mnogome slična, nije ista. Većina ih je sindikalno organizovana i oni imaju svoje sindikalne lidere. Svi koji traže bilo kakvu pomoć od mene dobiće je u onolikoj mjeri koliko im to mogu pružiti. Ako smatraju da sam im od koristi i da zajedno sa njima vodim taj njihov opravdan bunt protiv ovakve odnarođene vlasti, neću bježati ni od toga, ali je to stvar njihovog izbora i ciljeva tih protesta. Moj cilj je jasan. Smjena kriminalnog režima Mila Đukanovića kao oličenja svega lošeg i glavnog uzroka radničkog stradanja, mučnog i sirotinjskog života naroda i gole borbe za opstanak, kao u životinjskom, a ne ljudskom svijetu. Ako je to i njihov cilj, spreman sam da budem sa njima.
● Smatrate li da je diskriminacija da se penzionišu radnici nekoliko preduzeća, a da se drugim radnicima, koji su u mnogo goroj situaciji to ne omogućava?
– Za sve radnike koji su ostali bez radnog mjesta zbog uvođenja stečaja u privatizovanim državnim preduzećima, a u tom periodu im nije isplaćena otpremnina trebalo je omogućiti povoljnije uslove za penzionisanje, kao što je i precizirano predlogom zakona, za muškarce sa preko 30 godina i žene sa preko 25 godina. Jer ti ljudi danas žive u dubokom siromaštvu bez ikakve socijalne sigurnosti i država je morala da pokaže odgovornost i brigu za te građane, zbog toga što se uništavanje preduzeća i tjeranje radnika na ulicu dešavalo pred očima državnih institucija koje su sve to nijemo posmatrale.
● Iz Ministarstva finansija najavili su da će podnijeti zakon kojim će neuplaćivanje doprinosa biti krivično djelo. Hoće li se tim zakonom poboljšati poreska disciplina i povećati prihodi po osnovu poreza i doprinosa na plate?
– Taj zakon sam predlagao dva puta da bude uvršten na dnevni red, ali je parlamentarna većina to odbila. Sada će to isto predložiti Ministarstvo finansija, odnosno Vlada. Valjda su se i oni dosjetili poslije predloga DF-a da treba zaštititi državu i njene građane od brutalne pljačke strateških partnera, koji su pored svih postojećih zakona poharali državni imovinu i oštetili državne fondove i radnike za milione eura. Možete samo misliti kakva je to bila korupcija i na kojem nivou kada im je sve to omogućeno, a da niko od državnih institucija nije reagovao.
● Da li je takav zakon trebalo mnogo ranije donijeti, s obzirom na to da mnogo radnika ima problema sa odlaskom u penziju, jer im nijesu uplaćeni doprinosi?
– Takav zakon trebalo je donijeti kada se počelo sa privatizacijama, jer bi tada bilo jasno svima onima, koji namjeravaju da zakidaju državu i radnike za milione da će završiti u zatvoru. Da smo sve vrijeme imali takav zakon, u Crnu Goru bi dolazili pravi investitori koji bi poslovali u skladu sa zakonom, a ovako imali smo većinom gole kriminalce koji su nas pljačkali uz nesebičnu pomoć korumpiranih čelnika državnih institucija poređanih u piramidi korupcije na čijem vrhu se nalazio premijer i naravno uzimao najveći dio.D.MILAČIĆ
Brodogradilište će prvo kontrolisati
● Koje ćete privatizacije kontrolisati u narednoj godini?
– Moj predlog bi bio, a vjerujem da će to prihvatiti i ostali članovi Komisije da prvo preduzeće čiju privatizaciju budemo kontrolisali bude Brodogradilište s obzirom na to da ga Savjet za privatizaciju, priprema za stečaj da bi ga očistio od radnika i takvog ga onda prodao nekom njegovom „strateškom partneru”. Nakon toga, posvetili bismo se velikim preduzećima kao što su Jugopetrol, Elektroprivreda, zatim Duvanskom kombinatu, TO „PKB Herceg Novi“ i nekim hotelima koji su bili u žiži javnosti ili će biti.
Sa radom Komisije ne mogu biti zadovoljan jer kakve koristi imamo od toga kada utvrdimo nešto post festum da je bilo kriminalno, a nadležne instutucije neće da reaguju. Mislim da u Vrhovnom državnom tužilaštvu je potrebno formirati posebno odjeljenje, poput odsjeka za organizovani kriminal, koje će se baviti nezakonitim i kriminalnim radnjama prilikom procesa privatizacija, jer je to ogromni posao koji se ne može raditi onako uzgred.
Slika radnika na pločniku dugo će me pratiti
● U 2014. godini bili ste u žiži javnosti zbog protesta ispred Vlade, kada ste podržali radnike Metalca. Kako ste preživjeli cijelu famu koja se digla nakon protesta i namjere tužilaštva da pokrene krivični postupak protiv Vas?
– Ako mi vjerujete i danas kada prođem onom ulicom ispred Vlade, kao da vidim onaj prizor kada su gotovo umirali od gladi radnici Metalca na onom pločniku, a da se niko ne okreće na njih. Ta slika će me pratiti cijelog života. Kada je bio protest, nijesam nikako mogao dozvoliti sebi da se okupimo, održimo govore i raziđemo, a da ostavimo njih da se na onakav način ubijaju na ulici. Ono je bilo jedino rješenje da se nešto učini, mislim na poziv da se ide na Vladu. I kada smo probili ogradu, našao sam se među policijom i tada sam video da se ti ljudi solidarišu sa nama, jer niko nije htio da nas udara, a očekivao sam da će me premlatiti. Svi su oni dobro razumjeli muke radnika, kao i svu situaciju. Dobro su znali koga čuvaju od gladnog naroda i šta su sve oni koje trebaju da čuvaju uradili tom narodu. Šta je milicija nego dio naroda. Ali, zato su iz tužilaštva, na premijerov zvižduk potrčali da pokrenu istražne radnje protiv mene i još nekolicine protestanata, i to zbog pružanja otpora. Ali uz svu upornost Radivoja Lale Nikčevića i ostalih poslanika DPS-a ostao mi je poslanički imunitet, kojeg se namjerno nijesam odricao da im ne bi olakšavao posao u poslušnosti i dodvoravanju gazdi.
Mirna okupljanja koriste samo Vladi
● Da li je u Crnoj Gori moguće nešto postići mirnim protestima?
– Zavisi šta se podrazumijeva pod mirnim protestima. Ako mislite na proteste koji okupe onoliko ljudi koliko se okupi na sahrani, pa se onda poslije održanih govora protestanti raziđu, a prije toga priprijete da će se okupiti u još većem broju ako im se ne ispune zahtjevi, onda od takvih protesta samo profitira režim koji pred predstavnicima evropskih institucija u Crnoj Gori pokazuju demokratski kapacitet, da i pored LGBT osoba ima još neko da se buni.
Ali protesti koji bi bili slični onima od 2. oktobra ove godine ispred zgrade Vlade, kada se pored govora zatrese malo i ograda, pa se zabrinu pomalo i oni koje čuva milicija onda to već liči na prijetnju i ugrožava režim.