Nije lijepo prebrojavati ljude (ni narode! dobri domaćini ne dozvoljavaju čak ni da im neko prebrojava stoku!). Ne, nije lijepo - uvredljivo je. Uvredljivo je biti čovjek, koji je spao na broj.
Otvoreno degradiranje čovjeka i naroda, u jeku je, kad spanu na broj, kod onih koji drže vlast nad njima. Stranački političari, planirajući uspjeh svojih projekata, oslanjaju se na ljude (građane), svedene na broj. To je za njih osveštano programsko pravilo. Ništa što je to pravilo – surovi mehanizam degradiranja čovjeka na goli statistički podatak. Ali, takvo stanje je upravo garant političkog uspjeha.
Ako se ovome doda podrazumijevajuća korekcija- procenat koji se može „pribrojati“ raznim manipulacijama iz bogatog arsenala mehanizama vlasti, onda se dodatno destabilizuje i osnovna jedinica - čovjek-broj.
Ako vlast može osnovnom broju sigurnih glasača da privede još 10 ili 15 odsto, to je uspjeh i neprikosnovena moć partije. Takvi već mogu sasvim sigurno da drže vlast, i u državi da „rade šta hoće“. To je u našim uslovima, u Crnoj Gori - pokazano na djelu (i nedjelu). Ovaj dodatni procenat glasača, koji se pridobija dozvoljenim i nedozvoljenim stredstvima (pritisci, strah, ucjena, kupovina, korupcija i sl.), degradira glasače do monetarne sitneži. A, s druge strane, na osnovu takvih, realnim mehanizmima vlasti, pokreće se programator, koji stvara u svojoj državi od ljudi: ljude-fikcije, ljude-privide i državu - ljušturu!
Sve što je uradila savremena Crna Gora, u pravcu razaranja osnovnih matrica državotvornog naroda (kao degradiranje srpskog jezika, pravljenje crnogorskog jezika, osnivanje karikaturalne crnogorske crkve, raspaljivanje mitološkog dukljanstva, programska stimulacija antisrpstva, podsticanje iracionalnog antiruskog osjećanja i najnovija ostrašćenost državnih zvaničnika da se uđe u NATO) - oslanja se na monstruoznoj moći političke vlasti da može preko fiktivnih (plaćenih) glasača da realno izmijeni identitetsku osnovu naroda.
Preko takvih fiktivnih ljudi (neljudi!) realno je izmijenjena Crna Gora. Preko tog realnog broja nepostojećih subjekata realno je razoren identitet Crne Gore.
U narodu se kaže za one koji nemaju svog mišljenja, pa su spremni da ih neko lako zajmi, unajmi, kupi, ili riječju – ptrućne za sobom - idu ko bez glave. Ovaj se izraz (ptrućkanje), koristi kad se sitna stoka vabi (poziva) na vodu ili na solilo, ili na zaklanje. (Istina, za ovu leksiku pogodniji bi crnogorski jezik). Treba priznati da crnogorski jezik ima više mogućnosti u prostoru vabljenja, mamljenja, gonjenja, ćeranja, magarčenja, bravanja, bestijanja...
Taj leksički prostor srpskog jezika, za koji je znao Vuk, ostao je na volju prostom narodu i njihovom domaćem životu. Vukov srpski književni jezik, ipak se bazirao na međuljudskoj komunikaciji, ne zaboravljajući ni Božija čuda. A crnogorski, mora se priznati, i uvažiti to njegovo razumijevanje za afirmaciju leksike koja se koristi u odnošenju sa stokom. Taj komunikativni prostor, nije sasvim za potcjenjivanje, i nije bez animalne plemenitosti. I mudri ljudi su rekli, kad se čovjek razočara u ljude, on se okrene stoki, i njenoj toploj duši. Nije se toga loše sjetiti uz božićne dane, kada su stočari i stoka prvi, i bez predrasuda prišli mladencu Hristu da ga zgriju svojim toplim dahom, i da se napoje Njegovom mističnom toplinom.
Niko ne zna koliko ja volim Crnogorce, ali, sve što sam uradio, i napisao, jeste to da se Crnogorci ne odvoje od svog dubljeg značenja imena Crnogorac, - imena Čovjek.
Crnogorac pravi - veliko je pozvanje. Veliko, njegoševsko pozvanje! Koji jedino u Bogu vidi svoju slobodu. A ovi novi Crnogorci su proizvod fikcije, koju stvara politička vlast, da bi se realno održala, u fikciji. Ne dajte se Crnogorci da vas niko ptrćka, kumim ve Bogom! To je moja molba, moj zahtjev!
(Autor je književnik)
Piše: Milutin MIĆOVIĆ