Misija Unmik nije sprovela efikasnu istragu u slučajevima vezanim za trgovinu organima, navodi se u izvještaju Savjetodavne komisije za ljudska prava UN i s tim u vezi se pominje posebno slučaj nestanka Zlatka Antića kidnapovanog u Prizrenu 1999. Godine, prenose frankfurtske „Vesti”.
– Od samog početka bilo je očiglednih nedostataka u sprovođenju istrage. Za razliku od drugih slučajeva nestanka, u ovom je postojao očevidac, a umjesto da proaktivno prati tragove, Unmik policija je januara 2004. procijenila da nije dostupan nijedan dokaz i stavila predmet „na čekanje”– do tih zaključaka došla je Savjetodavna komisija za ljudska prava Unmika u nedavno objavljenom mišljenju.
Ime Zlatka Antića se pominje u dokumentu proslijeđenom Tribunalu u Hagu, u kome se nalazi sažetak podataka u vezi sa sumnjom na umiješanost OVK u krug trgovine ljudima između Kosova i Albanije u cilju prinudne prostitucije i trgovine organima. Tu se navodi da je Antić bio među zarobljenicima koji su odvedeni i držani u ilegalnim zatvorima na sjeveru Albanije, jula ili početkom avgusta 1999. godine, u svrhu trgovine organima.
Međutim, u istražnim spisima Unmika nema ni naznake da je tako važna informacija dostavljena osobama koja su istraživale slučaj nestanka Zlatka Antića, niti da je ta misija sprovela bilo kakvu aktivnost kako bi dodatno istražila najteže optužbe, osim što je informaciju proslijedila Hagu.
Savjetodavna komisija za ljudska prava UN je „ozbiljno zabrinuta jer je uloženo tako malo napora da se istraži i primijeni pravo na istinu u pogledu ovih šokantnih navoda”.
Pripadnici Kosovske policijske službe zabilježili su izjavu V.N., 2. novembra 2003. godine Prizrenu, koju je Zlatko Antić posjetio 28. jula poslijepodne. Prema njenim riječima, ona ga je upozorila da je opasno da se vrati u stan, na šta je odgovorio da nikome ništa nije naudio.
Odmah nakon što je došao, u stan su ušla sedmorica naoružanih muškaraca u crnim uniformama (trojica ili četvorica su nosili maske). V.N. je za otmičare kazala da su mladići, da ih nije viđala ranije i da zato neće moći da ih prepozna. Nije znala u kom su pravcu odveli Antića, a kako je dodala, tri dana kasnije otišla je u Englesku na tri mjeseca radi liječenja.
– Efikasna istraga je trebalo da obuhvati analizu i rješavanje nepodudarnosti u navodima koje su dale žalilac i V.N. (svjedok), ispitivanje ostalih članova porodice V.N, kao i pretresanje oblasti (uključujući mjesto gdje je OVK osnovala svoju kancelariju), i provjeru informacija koje je dao Dž.G. (osoba koja se uselila u Antićev stan). Umjesto da proaktivno prati te tragove, policija Unmika je januara 2004. godine procijenila da nije dostupan nijedan dokaz i odlučila da ostavi predmet na čekanju – zaključuje Savjetodavna komisija UN.
Povodom nestanka novinara srpske redakcije Radio-televizije Kosova – Marjana Melonašija 2.000. godine u centru Prištine, utvrđeno je da u Unmikovoj dokumentaciji ne postoji niti jedan istražni spis koji bi ukazao da su policajci bilo koga ispitali vezano za ovaj slučaj. Zato Komisija izražava sumnju da policija UN na Kosovu nije bila voljna da istražuje zločine za koje se sumnjalo da su počinili pripadnici OVK.
Komisija je svoje mišljenje donijela na osnovu uvida u istražna dokumenta Unmika, a od šefa te misije traži da se javno prizna odgovornost, izvini se porodicama i zatraži od nadležnih organa na Kosovu da preuzmu sve moguće korake kako bi osigurali da se krivična istraga nastavi, a počinioci budu izvedeni pred lice pravde.Tanjug – M.Nj.
Propusti
U poslednja tri mjeseca Savetodavna komisija UN donijela je 18 mišljenja u 31 slučaju, i u svim konstatovala propust u istrazi Unmika. Od te misije traži da prizna odgovornost i da se izvini i rodbini petočlane porodice Darinke i Nedeljka Šutakovića, koji su zajedno sa trojicom sinova Radovanom (10), Đorđem (16) i Aleksandrom (18), komšijama Milenkom Kabašom, Mićom i Radmilom Petrović kidnapovani iz zgrade u kojoj su svi zajedno živjeli u Đakovici, ukazuju „Vesti”.
Komisija je do istih zaključaka došla i u slučaju nestanka Radovana Račića u selu Ramoc u opštini Đakovica, Ljubimirke Đurić iz Istoka, Svetislava Jakšića i Radeta Budimira iz Prištine, Slobodana Vujačića, Luke Petrušića i Radmile Petrušić u selu Pećka Banja, Radota Gojkovića iz Peći, Mlađana Mavrića iz Velike Hoče, Dušana Andrejevića iz Lipljana, Dragana Stevanovića, Milosava i Sultane Šmigić iz Leočine i Lj.B. za koga se sumnja da su ga pripadnici OVK kidnapovali 1998. godine, a zatim ga „prebacili” i zatvorenog držali u kampu Bondstil, pišu „Vesti”.