Bilo bi zanimljivo saznati na koji način i kojim povodom su Milo Đukanović i Muhamed Dahlan postali prijatelji i da li ih povezuju iste političke vizije i ideologije ili privatni poslovi, zajedničke investicije i ekstra profit. To je u intervjuu za „Dan” saopštila Vanja Ćalović, izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Očekuje da će u Crnoj Gori uskoro doći do promjene vlasti, nakon čega će, kako je navela, afera „Snimak”, kao i mnoge druge, dobiti i pravosudni i politički epilog.
●Afera „Snimak” ni skoro dvije godine od njenog objelodanjivanja u „Danu” nije dobila pravosudni i politički epilog. Umjesto toga, imamo nove primjere zloupotreba državnih resursa za partijsko-političke svrhe. Kako to komentarišete?
– Afera „Snimak” koju je objavio „Dan” i brojni konkretni slučajevi koje je otkrio MANS, a koji su potkrijepljeni hiljadama stranica dokaza, prvi put su ozbiljno doveli u pitanje legitimitet rezultata izbora i uopšte razbili aluziju da većina građana, uprkos svim nedostacima, slobodno bira partiju na vlasti. Danas svaki građanin Crne Gore i cijela međunarodna zajednica pred sobom imaju čvrste dokaze da naša vlast nije izabrana zahvaljujući slobodnoj izbornoj volji, već pritiscima, zastrašivanjima i potkupljivanjima glasača i to novcem iz državnog budžeta. Sada je već opšte poznato da DPS opstaje upravo zahvaljujući finansijskim malverzacijama i političkoj korupciji, pa nije realno očekivati da će sami sebi oduzeti mehanizme koji im omogućavaju da zadrže vlast. Zato ta afera i ne može dobiti politički epilog. Takođe, nerealno je očekivati i pravosudni epilog afere jer ta partija kontroliše sve institucije sistema, u prvom redu sudstvo i tužilaštvo. Uostalom, to je potvrdio i način na koji je procesuiran slučaj kupovine glasova novcem od socijalne pomoći u Pljevljima, gdje je tužilaštvo učinilo sve da minimizira krivicu aktivista DPS-a i ignorisalo dokaze koji pokazuju da su se slične stvari dešavale i u drugim gradovima. Na kraju je sud donio klasičnu političku odluku i time faktički podstakao dalje vršenje sličnih krivičnih djela. Istovremeno, Vlada je aktere te političke korupcije imenovala na još bolja radna mjesta, kao uostalom i većinu funkcionera DPS-a koji se sumnjiče za kupovinu glasova u okviru afere „Snimak”. Uprkos tome što institucije nisu u stanju da obezbijede epilog ove afere, sigurna sam da će to na kraju učiniti građani i to upravo oni kojima su obećavali poslove, socijalu i druge oblike pomoći u zamjenu za glasove, a zatim ih ukinuli odmah nakon izbora. Sve više je prevarenih i razočaranih glasača DPS-a koji od mizernih plata ne mogu da prehrane svoje porodice, a novca u budžetu je sve manje. Zato je izvjesno da će i Crna Gora, poslednja u Evropi, uskoro promijeniti (post)komunističku elitu koja ju je zarobila više od dvije decenije zarad sopstvenih interesa. Tada će i ova i mnoge druge afere dobiti i politički i pravosudni epilog.
●Premijer je nedavno priznao da mu je prijatelj Muhamed Dahlan, osuđivani kriminalac iz Palestine, koji se pominje kao investitor na Kraljičinoj plaži. Time se širi krug sumnjivih likova u društvu Mila Đukanovića. Na koji način zaustaviti rasprodaju crnogorske imovine licima koja su na međunarodnim potjernicama, a čija je, očigledno, jedina kvalifikacija prijateljstvo sa predsjednikom Vlade?
– Čega se pošten čovjek stidi time se naš premijer ponosi, pa tako i prijateljstvom sa licima koja su optužena ili osuđena za teška krivična djela. Svakako, bilo bi zanimljivo saznati na koji način i kojim povodom su Đukanović i Dahlan postali prijatelji i šta ih povezuje, da li su to iste političke vizije i ideologije ili neki privatni poslovi, zajedničke investicije i ekstra profit. Naravno, važno je utvrditi i odakle dolazi novac, da li samo iz opljačkanih fondova Palestine ili i iz opljačkane Crne Gore. Nažalost, primjer Dahlana je samo jedan u nizu koji potvrđuje sumnje da se Crna Gora sve više udaljava od evropskih standarda kada je u pitanju kreiranje poslovnog ambijenta i transparentnost stranih investicija. U pravno uređenim državama, sama sumnja javnosti u kredibilitet investitora bila bi dovoljan razlog da vlada preispita neki posao, dok u Crnoj Gori čak i kriminalci osuđeni za najteža krivična djela uživaju neskrivenu ličnu podršku premijera Đukanovića. Sa druge strane, mislim da se vrlo lako može desiti da imovina Crne Gore koja bude prodata osobama koje su osuđene za teška krivična djela postane vlasništvo neke druge države nakon što ona zaplijeni nezakonito stečenu imovinu kriminalaca koji su poslovni partneri naše vlade. To bi bila još jedna u nizu kompromitacija za našu državu zarad premijerovih prijatelja i njihovih ili njegovih poslovnih poduhvata.
●Kraj 2014. godine donio je i ostavku šefa ANB-a Bora Vučinića. Da li smatrate da se reforme u obavještajno-bezbjednosnom sektoru zaista i dešavaju ili se sve svodi na kozmetičke promjene koje u suštini ne donose ništa novo?
– Smatram da je krajnje neozbiljno i neodgovorno da ostavka šefa ANB-a ostane bez ikakvog zvaničnog objašnjenja i obrazloženja i to u trenutku kada se od nas traže konkretne reforme obavještajne službe. Naime, svi znamo da je jedan od ključnih zahtjeva zapada bio da se obavještajna služba oslobodi kadrova koji su povezani sa organizovanim kriminalom. Sprovesti takvu reformu u državi čiji vrh vlasti je i sam u sprezi sa organizovanim kriminalom praktično je nemoguće. Da li je Boro Vučinić to zaista pokušao, pa je zato smijenjen, ili je htio da iskoristi otpuštanje starih kadrova kako bi pojačao sopstveni uticaj i zaposlio one koji su njemu lojalni, što nije odgovaralo Dušku Markoviću ili Milanu Roćenu, ili su u pitanju neki drugi razlozi, možemo samo da spekulišemo, jer je krajnje očigledno da premijer to pokušava da sakrije od javnosti. Uostalom, građanima je ostalo nejasno šta se uopšte desilo: da li je Vučinić podnio ostavku, kako sam tvrdi, ili je smijenjen, kako je saopštio Đukanović. Način na koji je Vučinić „nestao” sa te pozicije, te veo tajne koji pokriva kompletan slučaj, poražavajući su pokazatelj koliko je crnogorska tajna služba odmakla u reformama, ali i podsjetnik da je sva moć odlučivanja i dalje u rukama jednog čovjeka, a da su institucije samo farsa. U svakom slučaju, bez obzira na to ko je na čelu obavještajne službe, sumnjam da će reforme u toj oblasti biti zaista sprovedene do kraja, jer neki operativci koji bi morali da budu sklonjeni imaju mnogo informacija i znanja o političkim zločinima i povezanosti vlasti sa organizovanim kriminalom. Kada bi bili odstranjeni iz službe, a posebno ukoliko bi se protiv njih pokrenuli krivični postupci zbog saradnje sa kriminalcima, postojala bi velika mogućnost da progovore i ugroze pozicije vrlo moćnih političara, a možda i samog premijera. Zato smatram da ova vlast nikada neće rizikovati da sprovede iskrene i suštinske reforme u obavještajno-bezbjedonosnom sektoru.
●Crna Gora stalno dobija upozorenja iz EU zbog svoje politike prema Kombinatu aluminijuma. Smatrate li da su tačne ocjene iz CEAC-a da će ako dobiju međunarodne sporove protiv crnogorske države to dovesti do sloma javnih finansija Crne Gore?
– Crna Gora jeste pred slomom javnih finansija upravo zbog činjenice da iz godine u godinu budžet opterećuju različita kreditna dugovanja ruskih vlasnika KAP-a koje je Vlada velikodušno preuzela na sebe, odnosno na račun svih građanja Crne Gore. Plašim se da bi taj spor mogao dovesti državu do bankrota. Podsjetiću vas da smo mi godinama ukazivali da se na uštrb građana i države sklapaju štetni ugovori sa CEAC-om koji toj kompaniji omogućavaju razne nezakonite povlastice i izvlačenje ekstra profita. Vlada je tada tvrdila da je riječ o renomiranom stranom partneru i da takvim stavovima mi tjeramo investitore. Sada se pokazalo da takva politika Vlade dovodi u pitanje kako ekonomski opstanak države, tako i evropske integracije. CEAC je godinama kršio zakone i ugovor o privatizaciji, a umjesto konkretne akcije državnih organa i raskida ugovora, vlada je nastavila da toj kompaniji obezbjeđuje dodatne povoljnosti na račun državnog budžeta i poreza koji plaćaju svi građani. Tada su tvrdili da se sve radi zbog radnika KAP-a, koje su malo po malo otpuštali, kako bi smanjili njihov otpor uništavanju kompanije. Danas smo svi svjedoci činjenice da u Kombinatu radi manje ljudi nego u nekom većem trgovačkom lancu, a da su iz te firme nestale stotine miliona eura. Istraživanja koja je tokom proteklih godina sprovodio MANS pokazala su da su u Vladi bili i više nego svjesni činjenice da kompanija CEAC ne može biti kreditno sposobna da vraća milionske kredite za koje je Vlada garantovala. Neki pojedinci iz vlade to su vrlo dobro znali, a ipak su potpisali sve te štetne ugovore, pa je jedini logičan zaključak da su od toga imali vrlo konkretne koristi. Podnijete su brojne krivične prijave koje se odnose na poslovanje KAP-a i zato smatram da je krajnje vrijeme da se tužilaštvo konačno pozabavi tim pitanjem.
●Vidjeli smo da je Vlada SAD pozvala crnogorske tužioce da dođu u Vašington i preuzmu dokumenta o aferi „Telekom”. Kako komentarišete to što ta dokumenta u cjelini dosad nijesu stigla instrumentima međunarodne pravne pomoći, i da li u državnom tužilaštvu uopšte postoji volja da se utvrdi ko je konkretno korumpiran u ovom slučaju?
– Smatram da je to međunarodna blamaža našeg tužilaštva koja je pokazala na koji način funkcioniše ta institucija. Podsjetiću da je isto to tužilaštvo vrlo brzo i efikasno došlo do podataka ko je postavio snimak svadbe Safeta Kalića na internet i to upravo zahvaljujući međunarodnoj pravnoj pomoći. Znači, naši tužioci su pokazali da znaju i umiju da koriste te instrumente kada imaju interes da nešto zaista urade. Plašim se da nema nijednog tužioca u ovoj državi koji bi se usudio da se zakonito i profesionalno pozabavi poslovima familije Đukanović, pa ni slučajem „Telekom”. Umjesto ozbiljne istrage, vjerujem da naše tužilaštvo čini sve kako bi saznalo što manje i faktički izbjegava da traži konkretne podatke od kolega iz SAD.
MARKO VEŠOVIĆ
Vlada priprema ukidanje Nacionalne komisije
●Vjerujete li da je postupcima Vlade postojanje Nacionalne komisije za sprovođenje strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala obesmišljeno?
– Kao član Nacionalne komisije inicirala sam raspravu o nekim značajnim pitanjima i temama koje su vrlo neprijatne za ovu vlast, kao što su kupovina glasova, ubistvo Duška Jovanovića i napadi na novinare, poslovi Šarića, Kalića, Keljmendija, Mićunovića…. Sjednicama te Komisije prisustvuju i predstavnici međunarodne zajednice koji su bili u prilici da iz prve ruke saznaju šta se krije iza zvaničnih statističkih podataka o sprovođenju reformi u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i kakav je stav najviših državnih zvaničnika o nekim konkretnim slučajevima. Vjerujem da je upravo to ključni razlog iz koga se predstavici Vlade maksimalno trude da obesmisle rad te komisije, pripremajući se da je ukinu kako bi onemogućili argumentovanu raspravu o konkretnim rezultatima reformi.
Dužničko ropstvo zbog autoputa
● Većina u Skupštini Crne Gore potvrdila je projekat Vlade za izgradnju autoputa, što je krupan poduhvat koji će povećati zaduženost zemlje. Kakve će biti posledice te odluke, po vašem sudu, posebno zbog činjenice da se stepen zaduženosti zemlje skoro izjednačava sa bruto domaćim proizvodom, što Crnu Goru uvodi u opasnu zonu dužničkog ropstva?
– Cijenu te odluke Vlade plaćaće i ova generacija i generacije koje dolaze, zato je bilo neophodno da se o tome povede ozbiljna stučna rasprava i da se objave sva relevantna dokumenta. Umjesto toga, odluke su donošene iza zatvorenih vrata, a podaci se kriju. MANS je došao do studija stranih eksperata koje pokazuju da ta investicija nije isplativa i daju druga rješenja koja su neuporedivo jeftinija i efikasnija. Konkretno, od novca od koga ćemo napraviti samo jednu dionicu autoputa, koja, kako kažu građani, vodi „od nigdje do nigdje”, mogli smo izgraditi treću traku postojećeg puta i to do same granice sa Srbijom. Zbog čega o toj alternativi nije bilo ni riječi, zašto je izostala bilo kakva javna rasprava o najvećem projektu u državi? Smatram da je odgovor na to pitanje sadržan u onom dijelu dogovora sa Kinezima koji podrazumijeva da značajan dio posla odradi domaća građevinska operativa. U Crnoj Gori se dobro zna koje su to građevinske kompanije koje će dobiti taj posao i sa kim u vlasti su one povezane. Uostalom, čak i kineski izvođač radova se nalazi na crnoj listi Svjetske banke zbog optužbi za korupciju, pa su možda i oni našli način da dodatno „poguraju” našu vlast da se odluči na takav projekat. Ne bih se iznenadila da ovo bude samo početak priče i da na isti način kineske kompanije „podstaknu” i projekte izgradnje novih energetskih objekata poput drugog bloka TE Pljevlja i hidroelektrana na Morači.